Posle malog preview-a na izložbi fragmentARTy, u okviru Art Weekenda, Dejan Krstić predstaviće svoj projekat Beleške u Gradskoj galeriji u ponedeljak 2. decembra od 20 časova. Krstić je diplomirao i masterirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a nakon Smedereva, Užica i Novog Sada premijerno se predstavlja u Beogradu kao deo desete jubilarne izlagačke sezone Gradske galerije. Projekat Beleške nalazi se u poznoj fazi, kada izdvajanjem pojedinih elemenata Krstić teži grananju vizuelnih razvojnih kanala svog stvaralaštva.
Alternative film/video festival održaće se od 11. do 15. decembra u Domu kulture "Studentski grad" na Novom Beogradu. Tema ovogodišnjeg festivala je Veliko ubrzanje, a prati je bogat petodnevni program. Najavljeno je preko 30 gostiju iz inostranstva, a biće prikazano preko 70 alternativnih filmova i video-radova iz celog sveta – inovativnih, eksperimentalnih, istraživačkih, avangardnih, ličnih, političkih... U takmičarskom programu su novi radovi Davorina Marca, dua Neozoon, Alana Brauna, Rodžera Horna, Saliz Hjuz, Aleksandrije Ajduković, Renate Poljak, i mnogih drugih, a u regionalnom, netakmičarskom programu Jug-jugoistok filmovi Igora Simića, Julije Lazarkove, Zorana Saveskog, Damira Čučića, Nike Novaka i Matevža Jermana…
Pozivamo Vas na otvaranje decembarske izložbe u KROKODILovom Centru za savremenu književnost koje će se održati u ponedeljak 2. decembra od 19h. Izložba Nenada Baćanovića pod nazivom "(Re)framing exercise" trajaće do 8. januara. Na prvi pogled nalik na dela apstraktnog slikarstva umetnika poput Džeksona Poloka, Baćanovićevi radovi su zapravo fotografije detalja sa beogradskih ulica uslikani na putu do posla. "Fotografske konteksture Nenada Baćanovića svedoče o svetu koji nas okružuje kao o potencijalnom izvorištu najneverovatnijih preobražaja, koji se svakog časa odvijaju pred nama samo ako umemo da ih uočimo.
U Muzeju savremene umetnosti (Ušće 10) u Sali „Miodrag B. Protić“ u ponedeljak, 2. decembra 2019. godine u 18:30 časova. Dvanaest godina provođene umetničke ljubavne procedure Marine Abramović i Ulaja značile su neprestano iskušavanje, napadanje, rastezanje, natezanje, ali i probijanje, opuštanje i razvezivanje i individualnih i granica njihovog odnosa, granica organizma koji im je „dat“, koji je biološki definisan i socijalno, kulturološki, istorijski konstruisan, suspregnut (društvenim) pravilima. Rani, ratnički performansi su doneli bolnu eksploataciju tela u svrhu stalnog iskušavanja i uzdrmavanja iznutra odnosa međusobne usklađenosti i uravnoteženja.