Jedan od najboljih balkanskih rege sastava, Hornsman Coyote & Soulcraft, 10. juna u Domu omladine Beograda održaće koncertnu promociju drugog studijskog albuma "Safe Planet". Balkanska rege ikona, pevač i multiinstrumentalista Nemanja Kojić alias Hornsman Coyote, i njegova reprezentacija najboljih beogradskih rege muzičara, novim izdanjem već su privukli veliku pažnju medija specijalizovanih za rege muziku širom sveta, a nakon beogradskog koncerta kreću na evropsku promotivnu turneju. Popričali smo sa Kojotom o predstojećem nastupu, novom albumu i rege sceni.

Novi album „SAFE PLANET“ već je naišao na izuzetno pozitivne recenzije mnogih svetskih muzičkih kritičara. Kako ste zadovoljni reakcijama vaših fanova i publike generalno?

Nemanja Kojić Kojot: Osećaj je stvarno predivan. Uvek imaš neka očekivanja i unutrašnji osećaj da radiš nešto što zaista ima smisla. Rad na albumu Safe Planet je od samog početka bio entuzijastičan, opušten i pre svega lak, jer su se sve ideje spontano nametale. Kada je nešto spontano i opušteno, nije bilo teško da dobrom energijom koja je vladala između nas u tom celom procesu dođemo do pesama koje su lepo primljene od strane fanova i kritičara u regionu i Evropi. Album se sluša gotovo na svakom kontinentu i mislim da će vreme muzike sa ovog albuma tek doći, jer ovo nije album sa instant pesmama koje jako brzo idu u zaborav. Sve pesme su u studiju odsvirane uživo, a to je nešto na čemu insistiramo. Publika to voli i zna da ceni. Moderna rege produkcija je poprilično slična, kao neki ustaljeni model koji mora biti takav da bi nešto bilo uspešno. Mi smo otišli u suprotnom pravcu ne želeći da robujemo trendovima i mislim da smo uspeli produkcijom da izađemo iz tog klišea i to je ono zbog čega ovaj album ima priliku da bude drugačiji u moru hiperprodukcije.

Kakvu poruku nose pesme novog albuma i šta je njihova objedinjujuća ideja?

Nemanja Kojić Kojot: Poruka je mir i ljubav, kao i uvek. Neko će reći „ništa novo”, ali repeticija je majka znanja. Što ljudi više budu slušali i svirali pravednu, nenametljivu i dobru muziku, toliko će naša planeta biti sigurnija.

Očekuju vas nastupi na nekoliko evropskih festivala, koliko vam to znači i koji su ostali planovi benda za naredni period?

Nemanja Kojić Kojot: Imamo priliku da sviramo ovog leta na festivalima u Nemačkoj, Holandiji, Mađarskoj, a u regionu u Hrvatskoj. Naporno radimo na tome da sviramo što više jer u tome najviše uživamo, ali uopšte nije lako doći do termina. Ova turneja nam dolazi u pravom trenutku jer se lepo uklapa sa promocijom novog albuma. Konkurencija na rege sceni u Evropi je izuzetna angažovanjem izvođača sa Jamajke, ali i iz Evrope, pa je potrebno dosta umešnosti da se probiješ. Naša ideja je da se u narednom periodu više fokusiramo na kontakte u Evropi, što će nam omogućiti i veću prisutnost. Treba biti uporan, a to nam ne manjka. Novo vreme nosi i nove izazove, a to nas samo dodatno motiviše da stvari u budućnosti ne prepuštamo slučaju, već da sve analiziramo kako bismo lakše našli put do bina u Evropi i novih fanova.

Koliko, po vašem mišljenju, ima zanimljivih, kvalitetnih i autentičnih bendova na domaćoj rege sceni? Kakvo mesto zauzima domaća rege scena u globalnom kontekstu ovog muzičkog pravca? Imate li neke favorite među mlađim snagama?

Nemanja Kojić Kojot: Svaki bend ima svoj identitet i to je ono sto našu scenu izdvaja iz okvira evropskog regea. Svi su dobri na svoj način i svako je autentičan. Nedavno je naš izdavač Ammonite Records objavio rege kompilaciju Balkan Reggae Connection na kojoj se nalaze rege bendovi sa prostora Balkana, kao i Srbije, pa je vrlo jednostavno utvrditi o kakvom se kvalitetu bendova radi i koliko je rege muzika na ovim prostorima u autorskom, produkcijskom i sviračkom smislu napredovala.

Koliko se u Srbiji sluša i voli rege?

Nemanja Kojić Kojot: Malo se sluša i slabo se ceni. Rege zahteva koncentraciju da bi se u potpunosti razumeo. Ljudi danas lete preko sebe samih provodeći sate prikovani za računare i ne žele da aktiviraju mozak da bi nešto dublje razumeli.

Šta publika može da očekuje na predstojećem koncertu u Domu omladine? Da li ćete imati neke goste na promociji novog albuma?

Nemanja Kojić Kojot: Na koncertu 10. juna publika može da očekuje dobru ruts, rok, rege zabavu sa pesmama koje su se izdvojile proteklih godina. Sviraćemo gotovo ceo album Safe Planet, ali i pesme sa prvog albuma koje sam većinom radio sa različitim producentima iz Evrope, ali u Soulcraft aranžmanima. Sastavili smo energičnu set listu koja zahteva nesebično zalaganje na bini. Ovog puta nećemo imati goste na samom koncertu, ali ćemo se potruditi da nam nekom drugom prilikom gosti budu Ljuba Dimitrijević i Igor Vince, koji su sa zadovoljstvom prihvatili naš poziv da budu deo albuma Safe Planet. Svi ste dobrodošli! Vidimo se!

Dom omladine Beograda pokrenuo je Festival subverzivnog filma "PLAN B", koji će svoje prvo izdanje imati od 27. do 30. maja, a posvećen je gorućim, globalnim političkim i društvenim temama, obrađenim kroz filmski i tribinski program. Film koji će otvoriti festival, u petak 27. maja od 20č, je "Ovo je državni udar" u režiji Teopi Skarlatos. Pre projekcije, od 18č u Holu ispred Velike sale DOB-a, ova rediteljka i aktivistkinja Sirize, učestvovaće u tribini "DA LI REGIONU TREBA NOVA SIRIZA?", zajedno sa Nikom Kovač, Inicijativa za demokratski socijalizam, Slovenija i Matijom Medenicom, Marks21, Srbija. Teopi Skarlatos je filmska rediteljka, dokumentarista i reporterka. Snimala je za BBC, Channel 4 i mnoge druge nezavisne produkcijske kuće pre nego što je osnovala sopstvenu produkciju Kallithea Films. Režirala je dokumentarne filmove o ekonomskoj krizi u Grčkoj, političkoj krizi na Kipri, kao i brojne TV dokumentarce iz Ruande, iračkog Kuridstana i Jamajke. Film "Ovo je državni udar" (This is a Coup, Grčka, 2015) je insajderska priča o prvih 100 dana vlade Sirize, o političkim intrigama koje su Grčku dovele skoro do izbacivanja iz EU. Rediteljka je imala ekskluzivni pristup svim dešavanjima iza scene i svim bitnim akterima, poput Ciprasa i Varufakisa.

Kako ste počeli da snimate prvih sto dana grčke vlade sa Sirizom na čelu?

Teopi Skarlatos: Prvo sam počela da snimam kratki film koji je nosio naziv Kraj štednje? sa u fokusom na rizik radikalne levičarske partije Siriza, koja je obećala da će iskoreniti dugovanje i ukinuti dogovor o finansijskom spasavanju. Prethodnih godina izgledalo je kao da su Grci odustali, ne samo od politike, već i od činjenice da imaju moć da promene situaciju. Siriza je to menjala. Kao da je iznenada ponovo postojala nada. Ali, kad je Siriza pobedila na izborima bilo je nemoguće spustiti kamere. Znali smo da će se nešto veliko dogoditi ali nismo znali šta. U svakom slučaju bilo je važno zabeležiti šta su osećali prosečni stanovnici Grčke ali i odluke koje su političari u tom trenutku donosili.

Zanimala vas je pre svega analiza odnosa EU institucija i velikih korporacija i banaka. Šta ste otkrili?

Teopi Skarlatos: Veliki deo vremena proveli smo prateći predsednicu paramenta Zoe Konstantopulu, koja je formirala Komitet za istinu o dugu, kako bi proverili upravo to - šta su prednosti i mane dogovora o finansijskom spašavanju. Ko je time profitirao, šta je bilo legalno a šta ilegalno, itd. Komitet je sakupio dokaze od nekadašnjeg predstavnika MMF i savetnika EU koji je tvrdio da je dogovor napravljen samo da bi se spasile banke; da je neodrživost dugovanja bila poznata grčkim kreditorima od početka, ali da su ipak nastavili dalje kako bi zaštitili finansijske institucije. Došli su do zaključka da je to kršenje ljudskih prava i da je samo 10 odsto novca namenjenog za spasavanje Grčke potrošeno na građane.

Kakve su bile reakcije na film u Grčkoj i zemljama u kojima je prikazan?

Teopi Skarlatos: Kad se film pojavio, Siriza je već odstupila od mnogih obećanja. Mnogi ljudi koji su glasali protiv trenutnog dogovora, osećali su se iznevereno kad se Cipras vratio iz Brisela potpisavši treći memorandum. Tako da je film bio gorko-sladak za mnoge. Uživali su gledajući na period kad su se osećali jakim, moćnim i punim nade... Kad su mislili da imaju šansu da učine nešto važno. Film je prizvao tu emociju. Ali sada, sa trećim paketom pomoći, najblaže je reći da su Grci jako razočarani. Naš film je postavio pitanje šta je krenulo po zlu. Hajde da se vratimo i pogledamo. Mnogi mediji su izdvojili određene stvari koje su političari govorili u pojedinim trenucima. Kao na primer - da li je vlada znala koliko će situacija biti kritična i da će banke morati da budu zatvorene? Da li su imali rezervni plan ako sve ode po zlu? I najvažnije da li je Siriza nastavila sa referendumom znajući da neće ništa promeniti? I znajući da će potpisati šta god da je stavljeno ispred njih? To su pitanja koja ljudi i dalje postavljaju.

Kako danas gledate na Aleksisa Ciprasa i odnos Grčke prema EU?

Teopi Skarlatos: Kad je vreme isteklo, Grci su morali da donesu jako tešku odluku. Kao da su u bici u kojoj su u prvoj fazi poraženi i svako je morao da odluči sam kako će reagovati. Da li će se povući? Otići odatle i za sobom povući crvenu liniju i reći: „Ne više. Mi se za to ne zalažemo“. Ili će ipak ostati u bici do kraja? Pristajući da dobijaju batine, ali odlučujući da ostanu u ratu, nadajući se da će ponekad ipak dobiti male bitke. Postojao je i treći narativ - da grčka levica zapravo uopšte nije ni bila levica zato što su potpisali treći paket pomoći i da je istina otkrivena o grčkim zvaničnicima željnim vlasti. Nije na meni kao na filmskom autoru da kažem šta je zapravo odgovor. To će istorija odlučiti u naše ime. Mislim da će, ako Grčka uspe da dobije olakšice za dugovanje, na neki način to biti napredak po pitanju Ciprasovog odnosa sa Evropom.

Kada je Siriza pobedila činilo se da je revolucija danas ipak moguća. Da li je zaista tako?

Teopi Skarlatos: Zavisi od toga šta smatrate revolucijom. Ako mislite na vidljive promene u Grčkoj, onda možda. Ali ne na duže vreme. Ako mislite na uznemiravanje neoliberalne ravnoteže, Grčka je to definitivno uradila i podstakla je ceo svet da razmišlja o grčkoj situaciji. Ako mislite na mogućnost da implementirate levičarsku politiku a da istovremeno ostanete deo Evropske unije, to se pokazalo jako teškim i sa mnogo prepreka. Ali vreme će pokazati.

Šta ljudi mogu da učine osim da samo glasaju i čekaju na promenu?

Teopi Skarlatos: Da izađu na ulice da bi se njihov glas čuo bez obzira na to da li je na vlasti Siriza ili ne. Bolje je da izgovore sami ono što žele nego da zavise od drugih ljudi. Stvari su se ponovo smirile u Grčkoj sa samo nekoliko anarhista koji tu i tamo predvode poneku pobunu. Ali Grci takođe zavise i od toga da li će se globalna zajednica udružiti u borbi. Zamislite kako je živeti u državi šest godina sa prosečnom platom od 600 evra, sa 50 odsto nezaposlenosti među mladima i bez vidljivog rešenja za bolju budućnost. U nekom trenutku osećate da treba da odustanete. Tada zavisite od podrške međunarodnih organizacija i grupa.

Da li mislite da filmovi mogu da budu subverzivni? Mogu li da promene društvo ili način na koji ljudi misle?

Teopi Skarlatos: Nadam se da je moj film povećao svest o Grčkoj, kroz šta su Grci prošli i kako ih je Evropa izneverila. Nadam se da je ohrabrio ljude da vide Grke izvan predrasuda. Hoće li političari poslušati? Ne, ne verujem. Ali to je barem dokument o jako važnom periodu u istoriji koji će biti tu za dalje generacije u Grčkoj.

Jedan od najperspektivnijih domaćih rokenrol sastava u regionu Straight Mickey and The Boyz, održaće koncert u subotu 21. maja, u Domu omladine Beograda. Energični trojac će na ovom nastupu predstaviti dugoočekivani debi album, sa kog su se već izdvojile pesme poput „Crv“ i „Ne osećam se dobro“. Sastav se poslednjih godina nametnuo na srpskoj alternativnoj sceni i pobrao puno simpatija publike - u pitanju je dinamičan trio sjajnih mladih muzičara iz Beograda, koji je već renomiran kao izuzetna koncertna atrakcija. Stilove i žanrove, poput hard roka, panka, hard kora, garažnog roka, fanka pa čak i avant džeza su strasno i dobro prekuvali, te stopili u jedinstvenu smesu, koja ima opojan miris na dobar duh Beograda, i uvek bukti od progresivnih muzičkih zamisli i žestoke energije.U susret predstojećem koncertu popričali smo sa bubnjarem benda Straight Mickey and The Boyz, Danilom Lukovićem.

Nedavno ste objavili dugoočekivano debitantsko izdanje „Straight Mickey and The Boyz“. Kakve su za sada reakcije publike i kritičara na album? Zašto ste toliko čekali da ga izdate?

- Reakcije su odlične sa obe strane, dobili smo sjajne recenzije širom regiona, a muzika.hr nas je okarakterisala kao prvake rok improvizacije. Našli smo se na nekoliko lista najboljih izdanja i uživo se predstavili na preko trideset koncerata prošle godine. Ima nekoliko razloga zašto je album kasnije objavljen od planiranog, dobar deo je tehničke prirode, kao što je selidba studija u Rijeci u kome smo snimali i miksali materijal. Sve smo radili na analognom stolu koji je u jednom trenutku morao da se servisira, a to je dodatno komplikovano sa starim miksetama, delovima iz inostranstva i slično.

Kakve poruke nose pesme sa novog albuma?

- Verujemo u ljubav. Da! Verujemo u ljude.

Za kratko vreme ste stekli reputaciju najperspektivnijeg domaćeg rokenrol sastava. Šta je ono što Vaš energični trojac izdvaja na sceni?

- Iskrenost, improvizacija, buka za uživanje, na ivici smo incidenta u kome niko ne izvuče deblji kraj. Osmeh iznutra koji se oseti, osmeh spolja koji se vidi, radost u svakom zamahu palice, mir u toni mikrofonije. Mi smo punokrvni, bezkompromisni rokenrol tornado koji nikoga ne ostavlja tu gde je bio.

Kako biste komentarisali regionalnu rokenrol scenu? Šta trenutno slušate i koga biste preporučili?

- Svašta se lepo dešava, iskusnije kolege izbacili nove albume, a mlađe kolege stvaraju i sviraju. Tu su naravno Vizelj, Buč Kesidi, sjajni Pridjjevi, Crvi, koji su se predstavili u Zagrebu i Ljubljani, Igralom, MORT, Spiridon, Artan Lili koji su pokidali prošlu godinu. Pored njih su tu i Bitipatibi, koji se vratio na scenu, Repetitor koji je svirao u Kini, Disciplina koja otvara baštu SKC-a, Brejkersi na Tašu... ludilo!

Šta ste nam pripremili za predstojeći koncert u Domu omladine Beograda? Da li ćete imati neke goste na koncertnoj promociji debitantskog albuma?

- Sviraćemo sve pesme sa debi albuma, pesme koje se nisu našle na albumu i nekoliko pesama koje će biti na drugom. Spremamo pravo rokenrol veče. Improvizacija, ples, znoj i ljubav! Gosti nam dolaze iz Šapca - Slonz je sjajna ekipa mladih muzičara koje je Miki pozvao nakon što su ga prijatno iznenadili na jednom nastupu u Božidarcu.

Kakvi su planovi benda nakon ovog koncerta i gde će sve publika moći da vas čuje?

- Uveliko radimo na pesmama za novi album i u narednom periodu ćemo biti dosta zauzeti oko toga. Uskoro izbacujemo novi spot, planiramo snimanje novog materijala, verovatno na nekoliko lokacija u regionu. Nakon promocije nastupamo u Zagrebu na Reflektor festivalu, a održaćemo i nekoliko koncerata u Sloveniji, i sviraćemo na Tam Tam festivalu na Hvaru.

On Saturday the 21st of May unique event will take place in club Sasazu as Markus Schulz will beshowcasing his “Open To Close” concept in Prague. The event starts at 22:00hr and will end around 5:00hr(or maybe evena bit later)! Throughout the whole night only the legend Markus Schulzwill be on the decks andhe will present himself in three different phases. First offas a warm-up DJ, then he’ll take on the headlining spot as he would normally do as the star of the night and in the third phase he’ll transform into an after hour DJ, who will wrap up the night in unicorn slayer -style. It’s definitely going to be one of those nights for the booksto remember!

Read the Markus Schulz interviewabout the release of his “Watch The World” album and the “Open to Close” concept:

Your new album "Watch the World" has had a very different approach taken to its production. Can you explain what that approach is?
 
It certainly is. Artist albums are always huge milestones in the career of a DJ, so because of this, having already completed five of them in the space of a decade, I wanted to spent some time reflecting and evaluating on what would be an appropriate and exciting next step to move forward. 
 
Therefore, during this initial brainstorming period, my mind cast back to the days of my youth. Having experienced a difficult childhood, I found more solace than normal with things I enjoyed. When I was at school, the one subject I excelled at was creative writing, and my teachers would always be encouraging me to try it as often as possible. However, even at that age, having fallen in love with music and listening to the radio, I was so determined to chase my dream of becoming a DJ, even at the expense of everything else. 
 
When doors began to open for me on the DJ front, the next step for me was moving into production. And when you are at that young age, you expend all of your creative energy into the music - playing around with the synthesizers and turning the knobs. So my desire for creative writing began to fade away over time.
 
The first production which was born out of this approach was Destiny, featuring Delacey, and as we know it has gone on to become one of those very special moments in my livesets today, because of how deeply fans worldwide have attached themselves to its subject matter. Because of its success, it gave me more confidence to spearhead an entire album with a songwriting backbone. 
 
But now, having completed Watch the World, on a personal level it’s very gratifying to me to delve into an interest that was there in my youth, but had faded away as my DJ career began. It feels like a flame inside me has been reignited. 17 tracks later, the Watch the World album is ready with amazing stories waiting to be heard by everyone.
 
Your album includes 17 songs, but ten of them are presented in both original and acoustic versions. What do you think are the particular rewards and risks of doing this?
 
With the exception of Destiny and Fears, the acoustic versions that appear on the second disc of the album were produced prior to the original, disc one versions. This was mostly prompted through the creation of Facedown. 
 
Because of the story involved in Facedown - where it’s two people who have screwed up in their lives to the point where they have nothing but each other, and their plea is for each of them to stick with the other through this difficult time, coming out on the other side intact. The radio edit, a more acoustic driven version with basic percussion, was deliberately the interpretation I wanted people to listen to first - to listen closely to the words and understand the story, and of course the big club version with the trance riffs would be the one you would hear me play in my livesets. 
 
Following on from that, and because people appreciated the value in the story, it became more apparent to me that writing the song with a basic guitar melody was the best way forward to complete the Watch the World album. So that was how the “acoustic disc” so to speak became a reality, and of course it made sense to go back and do Destiny in that style. 
 
It was a risk of course in putting the acoustic version of Facedown out first, because inevitably there would be a portion of people freaking out that it was such a different sound to what they expected from me, but I continually emphasized that the main version everyone would hear would come soon after, and when people became used to the song, it didn’t become an issue anymore. 
 
What I have learned through this album process in particular is that if you have written a song that is great, then whatever music you surround it with, it will also sound great. That really hit home with me above everything else, and exploring that side with the acoustic versions was a very valuable experience.
 
You were working for your new album with some artists we know from your last two Scream albums already, but there are few new voices too. How did you find them?
 
Meeting the majority of the singers came about thanks to a series of special writing camps, which were kindly arranged by my management. There were four in total - three in Los Angeles and one in Bucharest, with additional writing and production done in London, my apartment in Berlin, and of course at home in the Coldharbour studios in Miami.
 
It was a case of meeting the singers, sharing the stories I was trying to convey through words into creating a song, and striking a chord of familiarity between the words and their voice. The likes of Destiny, Summer Dream and InThe Night, were created in this fashion. Out of the Bucharest sessions yielded Facedown, Soldier and You & I. 
 
As well as the new singers, some of course are familiar faces from previous work, such as Victoria Horn / Lady V, who had worked with me on Erase You and Winter Kills Me. She was in LA at the same time I was attending one of the camps, so she came over and we created what ended up being Watch the World. I’m delighted to have her as part of this album, and indeed on the title track. 
 
What I have always strived to achieve with every album is provide a platform for new singers to be showcased, and it’s a passion for me to seek out new talent and share ideas with them. Having such a rich array of talent to work with through the writing camps was a blessing for me. I am also a believer that being able to work with a fellow collaborator in person is so advantageous, because it means that if a sung lyric line or technique needs to be changed, it can be done on the spot in the studio, rather than having to wait back and forth while working remotely. 
 
Your new video for "Love Me Like You Never Did" went online last week. What was the story behind this particular song?
 
Yes, that came about during the week of the Los Angeles camp when both Ferry Corsten and I were there together, primarily for developing ideas for future New World Punx material, but with the agreement that if there was something in the works that either of us wanted as material for our own individual careers, then we would give each other our blessing.
 
We met Ethan Thompson during that week, and both of us immediately found a rapport with him. If you follow Ferry’s recent work, you’ll know that he sang on Heart’s Beating Faster, from the final Hello World EP. 
 
As soon as I heard his voice, my vision for writing with him was to come up with something euphoric, something that would be the closing track of the night. Whether it is at a festival while fireworks light up the sky overhead or a club where the confetti flies during the last song of the night, I wanted this track to be the casting call for that moment. I’m really happy with how it turned out. 
 
I have been using it as the closing track of all my regular length sets on this tour so far, and it has been a really nice note to round off the evening.
 
According to the video for the acoustic version of ‘You And I’ I would say, that this song is one of your favorites from the new album. What were your inspirations behind this song?
 
Yeah for sure. You know, she deserves so much credit towards being the inspiration behind unlocking this songwriting path for me, because of her own experience in the field and being able to help me find the courage to write what I felt on the inside. And she’s also my partner in crime on the road, seeing the same things I see throughout the crazy life of travel and touring, so You & I is a reflection of those experiences. 
 
Adina will be in Prague to perform live, so I have no doubt that song will be a big favorite for everyone there. 
 
You will present your new album in Prague during the open-to-close set. Can you tell us a little bit more about this concept?
 
Well, the most important aspect of the entire night is that it is an open to close solo set, which as you guys know is the type of occasion I adore the most - I need nights like these for my soul, because I am only willing to do them in cities with a deeply valued connection between myself and the fans, and of course Prague is arguably the most important city in all of Europe for me. 
 
The “main portion” of the night is essentially celebrating the Watch the World album - showcasing the tracks in the live setting with singers and the big visual presentation, but you will also have the traditional progressive warmup and afterhours rabbithole portions on either side. So it’s the entire journey across the Markus Schulz spectrum of sound, with the main emphasis on the Watch the World songs. 
 
Ahead of SaSaZu, do you have a message for all the fans in Czech  Republic and  Slovakia?
 
Sure do. As always a huge thank you to you guys for your incredible support, week after week. I see so many of you commenting and supporting during Global DJ Broadcast and your messages on social media, so I am delighted to be able to come back to the country once again to compliment the annual Transmission extravaganza.
 
And I am so proud to be coming to Prague for an open to close solo set at SaSaZu. All week my mind has been reflecting back to the importance of the Prague ’11 release party at that same venue, and I think Saturday 21st will be among the most important gigs for me in the country. So I look forward to all the fans travelling from within Czech Republic, as well as from Slovakia, Slovenia, Poland, Hungary, Netherlands, Germany, UK and even further afield. Let’s make it a night that the collective Schulz Army will remember for a very long time to come.