Nakon nagrade za film "72 dana", zatim priznanja za najboljeg producenta za ostvarenje "Oslobođenje Skoplja" i učešča u festivalskom žiriju, hrvatski reditelj Danilo Šerbedžija je ponovo na LIFFE-u sa filmom "Tereza 37". Reč je o punokrvnoj, crnohumornoj drami koja govori o ličnoj borbi žene u patrijarhalnom društvu, o osvajanjima intimnih sloboda i dolasku do sopstvene istine, vrlo važnim temama za ove naše prostore.

"Tereza37" je film koji u fokus stavlja 37-godišnju ženu, koja pokušava da ostane u drugom stanju, i sve izazove sa kojim se ona suočava u jednoj malograđanskoj sredini, koja je u filmu u Dalmaciji, ali mogla bi biti bilo gde na ovim našim balkanskim prostorima. Šta Vam je kao reditelju bilo najlepše, a šta najteže u radu na ovom filmu?

Kao i na svakom filmu, fokus reditelja je na svemu, od glume, kamere, scenografije, zvuka... Reditelj je poput dirigenta koji sve to uštimava, daje ritam, ukus i miris. "Tereza 37" je moj najzreliji film. Dugo smo ga pripremali, imao sam vremena da sa Lanom Barić, scenaristkinjom i glavnom glumicom, dobro pripremim scenario, da osmislim kadrove s Mirkom Pivčevićem i da sve to izvežbam sa divnim glumcima kojima sam raspolagao. Najlepše je upravo sve to što sam nabrojao. Rad s talentovanim i pravim profesionalcima. Najteže je sigurno bilo pristati ponekad na kompromis, a taj trenutak, verujte mi, dođe svakom redatelju. Umeće režije je znati na vreme odustati od nemogućeg i naći jednako kvalitetno rešenje.

Porodični odnosi su tako jasno prikazani, da na trenutke imate utisak da gledate dokumentarni film. Kako biste opisali žene, a kako muškarce iz "Tereze 37"?

Hvala na komplimentu. Zaista smo se trudili da prikažemo te odnose što tačnije. Hteli smo, kao u životu, da svi likovi imaju vrline i mane. Svi mi smo donekle slični, krvavi ispod kože, krivi, tvrdoglavi, svadljivi, nežni, nemogući i najbolji na svetu. I žene i muškarci iz "Tereze" smo svi mi. Niko ne iskače nekom genijalnošću niti herojstvom. Tereza mi ponekad jako ide na živce, njen karakter. Namerno smo je prikazali nesavršenom. Tako i ostale likove. Od brbljive i površne, ali brižne sestre do roditelja koji pomalo podcenjivački gledaju na Terezu, ali opet sa mnogo ljubavi.

Film je odlično prošao na Festivalima, a u bioskopskoj distribuciji?

Nažalost i festivali i bioskopi su taoci ove lude krizne virusne situacije kojoj se ne vidi kraj. Iako su sve grane industrije osim farmaceutske propatile, filmska industrija je posebno pogođena. Prvo, otežano je samo stvaranje filmova zbog raznih ograničenja, zatim je jako razređena mreža festivala koji se održavaju i na kraju je itekako otežana i distribucija. Bioskopi malo rade, malo ne rade, ljudi se boje otići u zatvorene prostore, a letnjih bioskopa je sve manje. Teško je prihvatiti da nakon što stvaraš film sedam godina, na kraju ga ne možeš plasirati onako kako on zaslužuje.

Leskovački internacionalni festival filmske režije, okuplja autore iz regiona, koji će iskoristiti priliku i da u okviru Skupštine reditelja razgovaraju o izazovima autorstva danas. Koji su to izazovi po Vašem mišljenju i kako ocenjujete filmsko autorstvo u regionu?

Mislim da je odlična stvar što organizatori uvek pozivaju reditelje iz regiona na festival. Ti razgovori i razmene iskustava su veoma bitne. Pogotovo kad govorimo o autorskim pravima, o izmenama zakona, usklađivanju istih s EU direktivom, i o položaju autora. I dalje se na naknadu za autorska prava u našem regionu često gleda kao na namet, što je izuzetno pogrešno. Zatim, veliki problem je nepostojanje standardizovanog rediteljskog ugovora. Reditelji su često u poziciji uzmi ili ostavi, pa na kraju uvek, na uštrb sebe idu ka lošijoj odluci, a sve zbog ljubavi prema umetnosti. Pristaju na uslove koji su često daleko ispod nivoa. Vrlo je bitno da se ujedinimo što više, da se cehovski pomažemo, na kraju, spaja nas zajednička baština, baze filmova su vrlo isprepletene međusobno, ne samo filmovi pre devedesete nego i noviji, koji bez koprodukcija ne bi ni nastali. Uz sve te probleme i uz veoma skromne budžete moram reći da imamo sjajnih filmova i autora u regionu. Svake godine me oduševi nekoliko filmova. Verujem da ćemo tako i nastaviti.

Jelena Knežević

Kene Beri i Spejs Noksi su novi majstori izazovnih muzičkih ludorija dugih beogradskih noći, a slušamo ih u tandemu 26. avgusta u Barutani, gde Dom omladine Beograda ogranizuje veliku gradsku žurku. Pored njih, publiku očekuje i nastup benda Porto Morto iz Zagreba. Ulaznice su u pretprodaji po ceni od 800 rsd na blagajni Ticket Vision u Domu omladine Beograda. Poznati po kolaboracijima kao što je pesma Surferi, ova dva ulična muzička mangupa nose u sebi drskost nekih prethodnih generacija inteligentnih otpadnika naše scene, od Sunshine do Ramba Amadeusa. Kene i Spejs prave nezaboravne žurke gde god da nastupe zajedno, poslednji put na Exitu 2021, a sada najavljuju još jednu vrelu klupsku noć u Barutani!

Prvi srpski soundcloud traper, jedno od najvećih imena beogradskog undergrounda, zvezda uličnog trapa… ovo su neki od opisa koji idu uz ono što Kene Beri radi. Kako bi ti definisao svoju muziku i svoje mesto na domaćoj sceni?

Kene Beri: Mislim da mi je baš zbog ovakvih termina zabavnije da se definicijama bave drugi. Iskreno nisam siguran, ni gde pripadam ni kako bih definisao svoju muziku. Ona je odraz mojih raznih stanja i mislim da svako definisanje ili dodatno pojašnjavanje oduzima od onoga što ona jeste. Ne mislim da je to ikakva apstrakcija, u suštini volim tu slobodu što mogu da napravim trep stvar koja će biti mračna, tvrda i prljava, a kroz tekst izvrnem celu priču ili joj dam neki drugi ugao. Volim to što uvek postoji mogućnost da napravim i stvar u bekstrit bojs i ensink fazonu. Mogu šta god hoću i mislim da mi je takva i muzika. Ne postavljam sebi granice i volim da se igram sa formom, probijam je, menjam je i šta god. Bitno mi je da se dobro istripujem, kako ja tako i oni oko mene.

Danas vrlo blisko, na porodičnom nivou, sarađujem sa Zicer Inc-om, sa Spejs Noksijem, tako da u tom smislu, to je neka moja ekipa, iako smo stvarno svi jako različiti u svojoj muzici.

Muzikom se baviš već osam godina, kako je tekao tvoj razvojni put i šta se promenilo, a šta je ostalo isto?

Kene Beri: Za taj kao “zvanični” početak uzimam 2013. kad sam za sto dinara uzeo mikrofon u Skadarliji i nešto repovao sa Katzzigom, bratom mojim i prijateljem koji danas živi u Dubaiu. Vrteo je Skreč Majstor Ljuban a mi smo preko toga fristajlovali. Nisam siguran kol’ko je to stvarno početak al’ je to za mene simboličan trenutak jer imam sačuvanih tih 100 dinara sa ispisanim datumom, tako da nek bude da sam se tad rodio.

Što se tiče razvojnog puta, prošlo je dosta vremena, pa se i promenilo dosta toga. Ne repujem više sa svojim kompanjonom koji se odselio. Ne repujem više ni preko mikrofona za Skajp. I ja sam se selio, živeo 4 godine na Azurnoj obali, pa se vraćao… Menjala su se vremena i ja s njima. Saundklaud ostaje moja prva kuća i omiljeno mesto za deljenje muzike, al’ danas imam dil sa Universal Music-om tako da se način kako serviram svoju muziku malo promenio.

U kreativnom smislu, pristup u suštini uvek negde ostane isti, tražiš ono što te iskonski pokreće i loži. Ono što želiš od sebe, od stvari koju praviš i od publike. Ta veza je ključna. Pronaći i izvući iz sebe tu vatru i osećati se ko šampion posle toga.

Dobra zabava je zagarantovana na tvojim nastupima, šta je po tvom mišljenju najvažnije za dobru žurku?

Kene Beri: Pa, evo, recimo na primeru nastupa sad u Barutani. Ako je nastup u Barutani, ja sam Stevan Sinđelić – dakle sve da izgori i eksplodira. To uvek dajem i to dobijem nazad od publike. A čak i da ne dobijem, ne menjam pristup. Moja muzika, posebno starija, nije visokog kvaliteta u tehničkom smislu, daleko od toga. Al’ to je na nastupima nebitno jer energija koja postoji, koju ja dajem i dobijam nazad zapljusne i preplavi sve to. Prosto fokus je na drugim stvarima. Ko hoće čisto, lepo, opeglano može to negde drugde da nađe. Ja se ne bavim peglanjem.

Šta trenutno slušaš od muzike i da li te je skoro neko nov na sceni oduševio?

Kene Beri: Trenutno prolazim kroz težak emotivni period, dosta se patim i divljam sa emocijama pa je to stvarno diskutabilno. Sve što kažem biće upotrebljeno protiv mene. Al’ koga stvarno zanima šta sad slušam dobro će to videti na mojim Instagram storijima, haha. Samo neka pljušte emocije.

Što se tiče scene, uvek me iznova oduševljavaju Summer Deaths, Nihil, Tam, i naravno moj najbolji prijatelj Spejs Noksi. Jedva čekam da čujem šta god izbace. I ostala momčadija oko Zicera, poslušajte ih.

Ti i Spejs Noksi ste dobri prijatelji i bliski saradnici, šta vas povezuje?

Kene Beri: Ovo će biti baš očajan i patetičan odgovor, al’ tako je, šta da radim. Povezuje nas jaka strast prema muzici, zajedničkom projektu, stvaranju, dobacivanju idejama. U suštini volimo zajedno da stvaramo i prolazimo kroz kompletan proces, odlično se kapiramo, veoma poštujemo i to uvek ide neverovatno lagano i prijatno. Uvek posle toga budem inspirisan i istripujem da mogu da postignem i stvorim bilo šta. Meni je to najjači osećaj. Ložimo se da stvorimo i ostavimo nešto što će da traje.

Tako smo i postali super drugari. A mislim da je ključna stvar za nas kao kombo to što smo potpuno različiti, kako u samom zvuku i tekstovima, tako i kao ličnosti. Sviđa mi se ta kombinacija leva, desna, direkt, aperkat.

Kakvi su planovi do kraja godine – nove pesme, nastupi….?

Kene Beri: Dao sam otkaz posle 3 godine kako bih se u potpunosti posvetio muzici. Naravno, život je klopka za majmuna, pa se sve lako promeni, ali potpuno sam posvećen stvaranju nove muzike i nastupima. Ceo avgust je bio kao turneja, zaokružiću ga novom muzikom pa onda opet nastupi. Prepun sam energije i hoću sve!

Šta publika mode da očekuje od vašeg nastupa 26. avgusta u Barutani?

Kene Beri: Ko što rekoh, ideja je da Barutana eksplodira.

Izvor: DOB

Dom omladine Beograda 26. avgusta u Barutani ogranizuje veliku gradsku žurku, sa duplim muzičkim programom: iz Zagreba stiže bend Porto Morto, a domaće snage predstavljaće Kene Beri i Spejs Noksi. Ulaznice su u pretprodaji po ceni od 800 rsd na blagajni Ticket Vision u Domu omladine Beograda. Porto Morto su veliko novo ime regionalne alternativne scene i autori sjajne muzike koja ukršta razne žanrove, ali uvek unosi dobro raspoloženje svuda gde se čuje. Ovaj progresiv pop bend kombinuju umetnički rok, elektroniku, latino i elemente tradicionalne balkanske muzike. Nestrpljivo čekaju da izađu pred publiku u Barutani, a u susret predstojećem nastupu popričali smo sa Hrvojem Klemenčićem, klavijaturistom i vokalom benda.

Vaša muzika u sebi objedinjuje mnogo žanrova, kako biste definisali svoj zvuk i da li uopšte želite da se uklapate u neke definicije?

Hrvoje Klemenčić: “Ne opterećujemo se previše vezivanjem za neki specifičan žanr već nastojimo dopustiti ideji pjesme da sama odabere svoj okvir/okoliš, estetiku koja joj najviše odgovara za specifičnost svog izraza, pa naknadno slušamo komentare naše publike ili individualne asocijacije prijatelja oko toga u koji žanr bi je oni svrstali. Svjesnost o žanrovskom pluralizmu ali i multimedijskom pristupu unutar benda postoji od samog početka, a oba ih najčešće koristimo kao alate za postavljanje nekih referentnih točaka, nama bitnih, kako za cjelokupni koncept tako i za svaku pjesmu pojedinačno.”

Vaš debitantski album publika je dočekala sa oduševljenjem, a drugo izdanje dodatno je učvrstilo vašu popularnost kod publike. Treći album koji ste najavili singlom “Čekam ih” doneće i malo drugačiji zvuk. Recite nam nešto više o izdanju koje je u pripremi.

Hrvoje Klemenčić: “Na jesen Porto objavljuje svoj treći long play album, pod nazivom ‘PORTOPOP’, na kojem smo se posljednjih godinu dana bavili istraživanjem jezika pop kulture, korak dalje i nekoliko koraka suvremenije nego što smo to radili na prethodnom albumu. Album smo snimali u našem novootvorenom studiju ‘Šećer’, a izaći će kao i dosadašnja izdanja pod labelom independent JeboTon produkcije.

Vaša muzika stekla je veliku popularnost kod publike u celom regionu, u čemu je “tajna” vašeg uspeha?

Hrvoje Klemenčić: “Mi smo unutar benda nekako najzadovoljniji time što se generalno ne osjećamo kao prevara, i ne samo da volimo to što radimo nego nam je sve to neka vrsta poziva – zvonca na Portofon za koje nas 7 osjećamo da se moramo odazvati i pitati ima li ovdje koga. A s obzirom na to da nismo ni pod kakvom izdavačkom kućom niti nikakvim ugovornim obvezama ni pred kim, slobodni smo sačuvati vlastitu artističku ekspresiju, produkcijsku razinu i nivo igre netaknutim i neopterećenim. Između ostalog, zato nam i je zanimljiv neki atipični estetski okvir za jedan, u suštini, rokenrol bend.”

Veliku pažnju poklanjate video produkciji u radu benda, koliko je multimedijalni pristup važan za celovit umetnički iskaz?

Hrvoje Klemenčić: “Bend se prvobitno i okupio oko zajedničkog eksperimentiranja na polju kako audia, tako da nam je svakako taj neki vizualni okus, uostalom, kao i lirika pjesama, oduvijek dosta bitan i sigurno jedan od konstitutivnih elemenata samog benda.”

Kako ocenjujete aktuelnu muzičku situaciju u regionu, koliko je bendova čiji rad pratite i koji vas inspirišu? Da li planirate neke nove saradnje sa kolegama?

Hrvoje Klemenčić: “Pitanje je koliko možemo govoriti o ‘sceni’ kao o nekoj smisleno postavljenoj infrastrukturnoj mašini na razini države koja postavlja nekakav standard, drži do neke razine kolektivnog senzibiliteta i ukusa, te ubacuje u opticaj mlade talente kojih je na našim prostorima na pretek. Međutim, kada je riječ o underground ili ‘internet’ sceni, nama se čini da je po tom pitanju na našim prostorima življe nego ikada. Naprosto smo shvatili da ima puno više entuzijazma, želje, znatiželje i potrebe za nečim novim i autentičnim nego se to prikazuje igdje u masovnim medijima. Pratimo i susrećemo se sa sjajnim umjetnicima, muzičarima, plesačima, brijačima svakakvog tipa, čak planiramo i jedan cijeli album sa featovima najrazličitijeg tipa, ali sve u svoje vrijeme.”

Šta publika može da očekuje na vašem koncertu, 26. avgusta u Barutani?

Hrvoje Klemenčić: “Publika može očekivati barem sat vremena udarnog Porto repertoara, u kojem uz dosadašnje premijerno izvodimo i neke nove pjesme te, svakako, svjedočiti našim očaravajućim plesnim pokretima. Dođite 26. avgusta u Barutanu na zezanje s Portom!”

LINK >>

Karlo Maloča 22-godišnji je glumac, strastveni fan hokeja i juda  ali i bakalar psihologije. Glumom se počeo baviti u osnovnoj školi upisavši se u dramsku skupinu. Na kraju je, kako kaže “zapeo u ovoj profesiji”. Televizijska serija “Crno-bijeli svijet” jedan je od najvećih projekata na kojem je radio, a uloga Žaca uz kojeg je i odrasta tijekom šest godina snimanja serije, mu je ujedno bila i najkompleksnija ali i najzanimljivija. Prije “Crno-bijelog svijeta” jedna od većih Karlovih uloga bio je blesavi, smotani i simpatični Tomo u nastavku Koka i duhova - Zagonetni dječak, a Karlovo lice se vidjelo i u drami “Šuti” te filmu “ZG80”. Međutim bez obzira na ljubav prema glumi, Karlo se u akademskim vodama odlučio za psihologiju ali glumi nikada neće zatvoriti vrata.

Osmo izdanje Star Film Festa Karlovo je prvo iskustvo kao člana žirija, iako fizički odsutan, u svojoj ulozi će u obzir uzeti sve dimenzija filma i pokušati dati što bolji odgovor.

Intervju pogledajte ovde >>

Upoznajte naše selektorice! Popričali smo s našim selektorskim tandemom - Anjom Kavić i Martinom Mladenović. Anja je diplomirala na katedri za filmsku i televizijsku režiju na Akademiju umjetnosti Banja Luka te je magistrirala režiju dokumentarnog filma na internacionalnom master programu “DokNomads”. Trenutno radi kao televizijski režiser i asistent direktora programa.
Martina je diplomirana novinarka i muzeologinja. Kroz svoj rad bavi se edukacijom mladih kroz edukativne-kreativne radionice i predavanja, odnosima s javnošću, kulturom i naravno filmskom kulturom kroz rad na raznim filmskim festivalima. Anja i Martina su dio našeg zvjezdanog tima Star Film Festa već 5 svjetlosnih godina. Saznajte kako je to biti u ulozi selektora na filmskom festivalu, koliko filmova moraš pogledati da napraviš selekciju i program festivala, kojim kriterijima se vode pri tome i što to treba imati pobjednički film!

Koliko ste najviše filmova pogledale za određenu selekciju na nekom filmskom festivalu?

Anja: Što se tiče brojnosti filmova, mislim da je 2019. selekcija bila jedna od najjačih. Bilo je preko 1000 filmova sa svih krajeva svijeta. Također, i prošle godine je pristigao veliki broj filmova, tako da smo unazad dvije godine imale pune ruke posla. Ova godina je svakako bila slabija što se tiče prijava, ali to je i bilo za očekivati. Međutim to nas nije spriječilo da privučemo zaista sjajne filmove.

Martina: Kako je ova godina, razumljivo i zašto, rekordna po pitanju malog broja prijava, tako je 2019. bila rekordna po najvećem broju prijavljenih filmova – preko 1300! Istovremeno je to i velika radost jer pokazuje interes mladih redatelja iz cijelog svijeta za sudjelovanje na Star Film Festu i iziskuje velik komad vremena kako bi se svi filmovi pogledali i zaključila selekcija. Oči nam ispadaju, a duše su presretne jer zapravo rade ono u čemu uživaju – gledaju filmove

Na temelju čega selektirate filmove? Kako je to biti u toj ulozi i kojim principima se tada vodite? Imate li neke kriterije koji moraju biti ispunjeni?

Anja: Moji kriteriji su različiti, od tehničkih predispozicija filma, pa do     toga da li se neki od filmova meni tematski i produkcijski dopada. Zaista je mnogo parametara na koje obraćam pažnju i na kraju moram balansirati, jer ako je neki film vizualno slabiji od drugih a ima sjajnu priču i tematiku, i obrnuto, treba mi vremena da sve ponovo sumiram i odlučim što ide u selekciju.

Martina: Super je biti u ulozi selektora jer doslovno kreirate natjecateljski filmski program festival i zato svake godine s velikom zahvalnošću direktoru SFF Matiji Holjevcu i cijelom timu zahvaljujem na povjerenju što oni selektiraju mene kako bih selektirala filmove. Zahvala je dvostruka jer sam presretna što radim u tandemu s redateljicom Anjom Kavić tako da je naš selekcijski duo postao i prijateljski kroz sve ove godine suradnje. Kriterija biti mora, od onih tehničkih kako je film sniman, kakva je kvaliteta produkcije, tko i kako iznosi priču/sadržaj, kakva je scenografija, kostimografija, glazba…secirate film do najmanjih detalja, zapravo.

Postoji li neki žanr ili kategorija za koju znate da je bliska publici i da ju preferiraju i utječe li to na vašu selekciju?

Anja: Mislim da svaka publika voli pogledati dobar film, bez obzira na žanr. Svakako iima nekih filmova za koje smatram da bi bili zanimljivi publici više nego drugi, ali to je sve individualno.    Svakako prije selekcije filmova razmislim šta bi to bilo zanimljivo za publiku i uz konsultacije sa Martinom donosim finalnu odluku. Mislim da je to jedan od faktora koji utiču na moju odluku ali ne mora biti i presudan. Biramo dobre filmove koji će se svidjeti publici ali i žiriju.

Martina: Festivalski filmovi trebaju zadovoljiti široke žanrovske kriterije jer spajaju dva svijeta tj. publike – onu javnu, posjetitelje koji nam dolaze na program i zbog kojih Festival postoji te stručnu u pogledu žirija koji ipak budnijim okom prate filmove i jako paze na tehničke detalje, dok je možda publika više orijentirana na samu priču i žanr. A mislimo da je super kad su žanrovi različiti i kada su u programu zastupljeni podjednako što publici osigurava raznolikost tema i filmskih priča, ali naravno i pod uvjetom da su tehnički/vizualno kvalitetni.

Preferirate li podsvjesno ili čak svjesno neke žanrove ili teme u filmovima?

Anja: Mislim da podsvjesno imam omiljene žanrove ili tematike, ali s obzirom da sam osoba koja može da pogleda sve i svašta, mislim da se ipak vodim potragom za dobrim filmom, a ne omiljenim žanrom

Martina: Hm, mislim da je u mom slučaju podsvjesno biranje jezika filma, a ne žanra ili teme (smijeh). Naime, na jednoj od platformi na koju dolaze prijave dogodi se da je 90% prijava latino produkcije i filmovi su, uz portugalski, na španjolskom jeziku koji je meni najdraži na svijetu! Svjesno se biraju teme – naročito ako se radi o temama koje razvijaju, senzibiliziraju društvo i uče nas ljepotama različitosti, ili u onom težem slučaju, osvještavaju teške teme i prikazuju sliku svijeta koja nije uvijek lijepa ili pravedna, ali je stvarna.

Što po vama treba imati pobjednički film na ovogodišnjem festivalu pošto vi dodjeljujete i svoju nagradu, Nagradu selektorica?

Anja: Pobjednički film bi trebao imati ono nešto što se sviđa i Martini i meni, a mislim da ni mi ne znamo što je to točno. Dogodi nam se da samo kliknemo i kažemo to je to i da nam se na prvu svidi neki film, a nekada imamo zaista suprotna mišljenja.

Martina: Uza sve navedene kriterije, od tehničkih, tematskih do vizualnih, najbolje je kad se film koji je odlično sniman i zadovoljava navedeno donosi zanimljivu temu koja jasno i upečatljivo prenosi neku poruku. I da je na španjolskom jeziku (šala!)! Odluku o "selektorskom" pobjedniku Anja i ja donosimo zajednički i super je što se često doista poklapamo u mišljenjima, dok se kod razlike u mišljenjima jednostavno razgovaramo i na kraju opet donesemo zajedničku odluku.

Kako biste opisale selekciju koju ste odabrale za ovogodišnji natjecateljski program? Što nas očekuje na filmskom platnu?

Anja: Ja bih ovogodišnju selekciju opisala kao i do sada, zvjezdana i slatka, ima malo suza puno smijeha i ljubavi. I nadam se da ću ove godine i sama pratiti selekciju pod zvijezdama u Sisku.

Martina: Zvjezdano i čarobno – neke zvjezdice od filmova su manje, neke veće, neke sjaje malo sjajnijim tonom, neke su možda malo prigušenije i tako tajanstvene, a neke su možda tako lijepo poredane u neku kompoziciju na nebu pa ih je predivno promatrati satima! Očekuje nas 38 različitih zvjezdica, a svaka je sjajna na svoj način!

Što Star Film Fest znači za mlade filmaše?

Anja: Kao i svaki festival, Star je jedna odlična platforma za mlade filmaše. Odličan vjetar u leđa i veliki poticaj za razvoj budućih filmskih radnika.

Martina: Mladom filmašu ovo je lijepa prilika da se promovira na festivalskom platnu, a ako je još u mogućnosti posjetiti Festival (svaki redatelj čiji film je selektiran dobije pozivnicu), e onda je tek profitirao jer u Sisku ga očekuje gomila odličnih mladih ljudi iz produkcije i organizacije Festivala, sjajan žiri s kojim se mogu povezati i za neke buduće suradnje/mentorstva ili se jednostavno – sjajno zabaviti!