Ako su telo kojim plešem i telo kojim radim i hodam jedno te isto telo, nužno moram da posumnjam da su svi pokreti moga tela manje ili više koreografisani.
Ovo je koncizno formulisana teza društvene koreografije, onako kako je razvija Andrew Hewit u knjizi Social Choreography: Ideology as Performance in Dance and Everyday Movement (2005) (Društvena koreografija: ideologija kao performans u plesu i svakodnevnom pokretu). Društvena drama, kako je u okviru socijalne antropologije razvija Victor Turner u 1970im služi kao komplementarna protivteža društvenoj koreografiji, i analizira konfliktne društvene procese, fokusirajući se na organizaciju javnih izvedbi koji se događaju u okviru društvenih drama. Društvena koreografija i društvena drama tako postaju interpretativne alatke za istraživanje izvedbi u javnosti na osnovu tvrdnje da društveni poredak nije samo izražen već i odigran i isproban kao estetski poredak. Dva modela proučavaju telesne geste i pokrete, organizaciju tela u vremenu i prostoru, mizanscen i dramaturgiju javnih okupljanja i masovnih društvenih događaja a tako i razmatraju funkciju “communitas”-a u oblikovanju društvene zajednice između javne i private sfere. U ovoj fazi istraživanja ispitujemo državne izvedbe, kao i izvedbe njenih građana i javnosti u dva različita konteksta: socijalističke Jugoslavije i savremenog zapadnog neoliberalnog kapitalizma.
Ana Vujanović i Bojana Cvejić
DRUŠTVENA KOREOGRAFIJA I DRUŠTVENA DRAMA (dijalog)
Petak 14. septembar u 16.00
Hordaland kunstsenter, café
više informacija: OVDE
