Izdavačka kuća Booka objavila je emotivnu autobiografiju Mire Furlan „Voli me više od svega na svijetu“ u kojoj glumica uvodi čitaoce u vlastiti svet, u svoje intimne drame i razmišljanja, opisujući život i karijeru pune uspona i padova. Dobitnica dve „Zlatne arene“ istovremeno oživljava vreme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su verovali u bolji i srećniji svet i za koje, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorke, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji više nije bilo mesta u novim državama. Autobiografiju „Voli me više od svega na svijetu“ posthumno je objavio njen suprug.

Knjigu otvara pismo Mire Furlan sinu Marku:

„Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti što se dešavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopće želiš znati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži? Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da ’bolje razumijem samu sebe’ pokušavajući detektirati skrivenu ’priču’ u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?“

Otvoreno ranjiva i samokritična, Mira Furlan bez zadrške i ne štedeći nikog govori o svom životu, o licu i naličju slave, o razočaranjima i nepravdama koje je doživela, o apatridima i emigrantskom životu, kao i o sunovratu demokratije i ideala u današnjem svetu.

Emotivna, moćna proza uz visprene, duhovite i katkad cinične uvide, više je od puke autobiografije. Ona je svedočanstvo o osećanju nepripadanja, o tome šta znači biti žena u ovom svetu i o snazi koju bezuslovna ljubav pruža.

Mira Furlan, filmska i pozorišna glumica, rođena je u Zagrebu 1955. Sa 22 godine diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i ubrzo dobila stalni angažman u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Slavu je stekla ulogom Kate u seriji „Velo misto“. „Zlatnu arenu“ za najbolju glumicu dobila je za uloge u filmovima „Kiklop“ (1983) i „Lepota poroka“ (1986). Svetska javnost ju je upoznala u filmu Emira Kusturice „Otac na službenom putu“.

Krajem 1991. sa suprugom, režiserom Goranom Gajićem, emigrira u SAD, gde se istakla ulogama u serijama „Vavilon 5“ i „Izgubljeni“. Glumila je u brojnim američkim predstavama i filmovima, a od početka novog milenijuma i u filmovima i pozorištima u zemljama bivše Jugoslavije. Preminula je u Los Anđelesu 2021.

Autorka je drame „Dok nas smrt ne razdvoji“ i knjige kolumni koje je objavljivala u Feral tribjunu „Totalna rasprodaja“.