U petak, 6. februara u 19h - Od okupacija fakulteta i bioskopa pa sve do pobede levice u Grčkoj, iznova svedočimo buđenju radikalne energije otpora širom Evrope. Polazeći od trotomnog istorijskog romana Petera Weissa "Estetika otpora” (Die Ǟsthetik des Widerstands), debata u CZKD neće samo reflekovati trenutne događaje, već će pokušati da da odgovor o tome kako su različite političke sekvence povezane i kako su uslovile jedna drugu.
Weiss je u svom romanu pokušao da rekonstruiše antifašistički otpor u nacističkoj Nemačkoj, mi ćemo pokušati da ga stavimo u današnji kontekst. Debata je deo projekta Hau Theatra i rada na predstavi koja će premijerno biti izvedena u Berlinu 2016.
Projekat “Estetka otpora” podržava Change of Scene, program Robert Bosch Stiftung i German Centre of International Theatre Institute.
Učesnici: Oliver Frljić (reditelj), Borka Pavićević (dramaturg), Srećko Horvat (filozof).
Odlomak iz knjige Petera Weissa “Estetika otpora” čita Jelena Graovac (glumica).
Moderator: Igor Štiks
“Za početak rekapitulirat ćemo ono što se može općenito reći o odnosu politike, naročito ideologije, i kazališta, da bismo potom nametnuli pitanje na koji se to način kazalište može dovoljno dokazati, osim svojevrsnom estetikom rizika, pa čak i određenim vidom izdaje. Umjetnost i kazalište moraju, naime, čak i tamo, posebice tamo, gdje ih doživljava i prakticira kao compagon de route, pratitelja političke akcije, zadržati odmak, pa i konfliktni odnos prema vlastitim uvjerenjima, stavovima i opredeljenju. To je teza koju želim plasirati u prostor tenzija između estetike otpora I estetike pobune.” (Hans – Thies Leman “Estetika pobune? Novi društveni pokreti između politike i umjetnosti”)
“Dalje, zavikao je javni tužitelj. No preletevši još jednum datume rođenja uvidio je da je Schulze najstariji, rođen tisuću osamsto devedeset četvrte, taj je sjudelovao još u prošlom ratu, a onaj s kompliciranim imenom bio je rođen tisuću devetso devete, Harnack tisuću devetsto prve, nitko se više nije gnjavio time da povuče bilo kavu razliku između njih, svi su oni pripisani istom naraštaju, i oni su svi bili nalik jedan na drugoga, odlučna lica, lica ljudi koji su zaključili svoj život, I sada nije više bilo važno je li netko u četrdesetim ili je u pedesetim, bijaše to onaj naročit izraz odvažnosti, postojanosti, koji ih je sve činio sličnima”(Peter Weiss “Estetka otpora”)
U petak, 6.februara u 19h
ESTETIKA OTPORA
Učesnici: Oliver Frljić (reditelj), Borka Pavićević (dramaturg), Srećko Horvat (filozof).
Odlomak iz knjige Petera Weissa “Estetika otpora” čita Jelena Graovac (glumica).
Moderator: Igor Štiks
Od okupacija fakulteta i bioskopa pa sve do pobede levice u Grčkoj, iznova svedočimo buđenju radikalne energije otpora širom Evrope. Polazeći od trotomnog istorijskog romana Petera Weissa "Estetika otpora” (Die Ǟsthetik des Widerstands), debata u CZKD neće samo reflekovati trenutne događaje, već će pokušati da da odgovor o tome kako su različite političke sekvence povezane i kako su uslovile jedna drugu. Weiss je u svom romanu pokušao da rekonstruiše antifašistički otpor u nacističkoj Nemačkoj, mi ćemo pokušati da ga stavimo u današnji kontekst. Debata je deo projekta Hau Theatra i rada na predstavi koja će premijerno biti izvedena u Berlinu 2016.
Projekat “Estetka otpora” podržava Change of Scene, program Robert Bosch Stiftung i German Centre of International Theatre Institute.
“Za početak rekapitulirat ćemo ono što se može općenito reći o odnosu politike, naročito ideologije, i kazališta, da bismo potom nametnuli pitanje na koji se to način kazalište može dovoljno dokazati, osim svojevrsnom estetikom rizika, pa čak i određenim vidom izdaje. Umjetnost i kazalište moraju, naime, čak i tamo, posebice tamo, gdje ih doživljava i prakticira kao compagon de route, pratitelja političke akcije, zadržati odmak, pa i konfliktni odnos prema vlastitim uvjerenjima, stavovima i opredeljenju. To je teza koju želim plasirati u prostor tenzija između estetike otpora I estetike pobune.” (Hans – Thies Leman “Estetika pobune? Novi društveni pokreti između politike i umjetnosti”)
“Dalje, zavikao je javni tužitelj. No preletevši još jednum datume rođenja uvidio je da je Schulze najstariji, rođen tisuću osamsto devedeset četvrte, taj je sjudelovao još u prošlom ratu, a onaj s kompliciranim imenom bio je rođen tisuću devetso devete, Harnack tisuću devetsto prve, nitko se više nije gnjavio time da povuče bilo kavu razliku između njih, svi su oni pripisani istom naraštaju, i oni su svi bili nalik jedan na drugoga, odlučna lica, lica ljudi koji su zaključili svoj život, I sada nije više bilo važno je li netko u četrdesetim ili je u pedesetim, bijaše to onaj naročit izraz odvažnosti, postojanosti, koji ih je sve činio sličnima”(Peter Weiss “Estetka otpora”)
