U Domu omladine Beograda tokom vikenda, 18. i 19. septembra, biće održan 6. Festival subverzivnog filma PLAN B. Ove godine biće prikazani filmovi sa nekih od prethodnih radionica Ateljea Varan, čuvene dokumentarne filmsku školu iz Pariza, kao i filmovi koje su polaznici ovakvih radionica nastavili da prave nakon što su uspešno završili prethodnu dokumentarističku praksu Varana.  Cilj ovogodišnjeg festivala je da se budući polaznici naše najnovije radionice dokumentarnog filma Ateljea Varan, za koju se svi zainteresovani mogu prijaviti do 21. septembra, upoznaju sa mogućnostima koje će im ona profesionalno pružiti, te da se direktno kroz razgovore sa autorima ovih filmova upoznaju sa njihovim iskustvima, kako tokom pohađanja same radionice, tako i nakon nje, u daljem radu.

Radionica će biti održana krajem ove i početkom sledeće godine u Domu omladine Beograda, u saradnji sa Ateljeom Varan iz Pariza, a uz podršku Filmskog Centra Srbije, Francuskog Kulturnog centra, Ministarstva Kulture Republike Srbije, Grada Beograda, Cinnamon produkcije, kao i partnera iz francuske, grada Pariza i CNC fonda. Tokom trajanja ove intenzivne radionice, 10 učesnika će savladati osnove snimanja dokumentarnog filma i načiniti prve korake ka tome da postanu nezavisni filmski autori. Nakon upoznavanja sa tehničkim aspektima snimanja filma, analize referentnih filmskih ostvarenja, nalaženja lokacija i pisanja scenarija, svaki učesnik će započeti snimanje sopstvenog kratkog dokumentarca na istu temu. Montaža (uz asistenciju profesionalnih montažera) će omogućiti uvid u važan odnos koji postoji između autora i montažera.

Na Festivalu PLAN B biće prikazana četiri filma, nakon projekcija publika će moći da učestvuje u razgovoru sa autorima, a ulaz na sve programe je besplatan. U subotu, 18. septembra program se odvija u Tribinskoj sali Doma omladine Beograda. Od 19 časova na repertoaru je ostvarenje "Komšije" (37 minuta, Srbija i Crna Gora 2007.) u režiji Maše Drndić, Ivana Ramljaka, Dragane Bjelice i Ivane Todorović. Reč je o pet kratkih filmova snimljenih u Beogradu, pet priča o sećanju na rat, obnovi grada i njegovih stanovnika. U 21h biće prikazan film Dragane Bjelice "Zašto ja?" (16 minuta, Srbija i Crna Gora 2007.), koji govori o tome šta su naši izbori u životu, privatni i emotivni, i da li smo i mi sami nečiji izbor, a da to i ne znamo. Program u nedelju, 19. septembra održaće se u sali Amerikana, a počinje od 19h projekcijom filma "Posle rata" Srđana Keče (45 minuta, Srbija i Crna Gora 2005.). Visoko u planinama Kosova i Metohije žive Goranci, Sloveni islamske veroispovesti, narod bez države koju bi nazvali svojom. Rat na Kosovu i Metohiji 1999. godine uneo je nemir u ove bajkovite predele i poterao Gorance u potragu za novim životom. Za kraj ovogodišnjeg PLANA B, 19. septembra od 21h publika će moći da pogleda ostvarenje Ivane Todorović "Ja, kad sam bila klinac, bila sam klinka" (33 minuta, Srbija 2013.). Film govori o Goci, koja je transvestit i živi u Beogradu, glavnom gradu zemlje u kojoj je zabranjeno organizovanje gej parade. Ona podiže ćerku koja je zapravo njena sestričina. Iako joj njen osamnaestogodišnji momak krade novac, ona rizikuje život i telo radeći kao seksualna radnica. Ipak, Goca ga i dalje voli i uspeva da zadrži svoju vedru prirodu, bez predrasuda.

O ATELJEU VARAN - Ako postoji subverzija koju je neka filmska škola uspela da izvrši, onda je to subverzija francuske škole dokumentarnog filma Ateljea Varan. Kroz svoje višedecenijsko delovanje, ova škola dokumentarnog filma uspela je da obuči i stvori mnoge značajne filmske stvaraoce širom sveta. Šireći francusku kulturnu politiku, ovi filmski entuzijasti i samouki pedagozi stvorili su univerzalan metod koji je polaznicima bilo gde na planeti omogućavao iste uslove za filmsko obrazovanje i stvaranje. Kroz svoj rad ove radionice stvorile su čitave mreže nezavisnih autora svih uzrasta, rasa, pola i generacija.

Sve je počelo 1978. godine, kada je Mozambik postao nezavisan, vlada je zatražila od francuske ambasade da snimi filmove o promenama koje su se dogodile u zemlji. Umesto da pošalje reditelje, čuveni Žan Ruš je predložio da Mozambikanci sami snime događaje kako bi pokazali svoju stvarnost. Tada je napravljena prva radionica dokumentarnog filma, koja od tada do danas koristi istu nastavnu metodologiju: učenje kroz rad. Nakon ovog prvog iskustva, 1980. u Parizu je održana radionica sa ljudima iz različitih zemalja. To je bio početak Ateljea Varan. Ovo početno iskustvo u Parizu je poboljšano i razvijeno; zatim je „izvezeno“ u druge zemlje širom sveta. Varanov poziv je prvobitno bio da omogući mladim rediteljima u zemljama u razvoju da nauče da čitaju i pišu pokretnim slikama i zvucima. To je značilo pružiti im priliku da snimaju filmove sa ograničenim budžetom, filmove koji bi izbegli invaziju na uvrežene kulturne standarde.

Svaki film mora izmisliti svoj vlastiti sistem izražavanja, ponekad zaboravljajući na uobičajena pravila i konvencije. Dokumentarni film ne može nakalemiti unapred definisani mehanizam na svet oko nas. Ovaj mehanizam se mora smisliti, testirati i prilagoditi. U Varanu se ne mogu dati recepti za režiju ili montažu filma: nema ih. Nastoje da uskladie viziju i sud oko nekih snažnih ideala: interesa, iskrenosti i poštovanja prema ljudima koji se snimaju i integriteta filmskog pristupa koji će biti usavršen i pojačan montažom. Sva snimanja dokumentarnih filmova nailaze na neočekivano: stvarni život prevazilazi naše predrasude, likovi ne dozvoljavaju da se svedu na arhetipove. Film se mora stalno prilagođavati ovoj složenosti, a iskustvo stvaranja filma mora modifikovati i obogatiti naš način gledanja na stvari. Nije dovoljno samo opisati stvarnost, to se mora dovesti u pitanje. Ne postoji neutralni način gledanja na stvari u dokumentarcu, filmovi otvaraju prozor u svet i takođe su neopozivo obeleženi. Ali, dokumentarni film ne nudi sistem znanja, već otvara prostor za razmišljanje: filmovi umesto da nude odgovore postavljaju niz pitanja. Koliko god bilo ozbiljno zapažanje, potreba za dramatičnom dimenzijom ne može se isključiti: film može izmeriti misterije, ubrzati trenutke neizvesnosti, iznenađenja i preokrete. Može dozvoliti da emocije preuzmu vlast. Stvarnost se ne snima samo na magnetne trake, ona se mora „dramatizovati“. Dramatizovanje nije sinonim za manipulaciju, ali se mora prihvatiti da svi dokumentarni filmovi uspostavljaju gledište, grade predstavu, tumače stvarnost, konstruišu grupu likova.

www.domomladine.org

<<  Septembar 2024  >>
 po  ut  sr  če  pe  su  ne 
      
      

Putopisi, Intervjui..