U punoj sali Pozorišta "Bora Stanković" sinoć je održan Prvi međunarodni festival pantomime "P(h)antomfest". Iskrenost emocija kojima su izvođači zasipali posetioce u međusobnoj interakciji stvorila je energiju o kojoj će se pričati danima.
U pozdravnoj reči sekretar Međuopštinske organizacije gluvih i nagluvih Vranje Snežana Simonović istakla je važnost festivala za ovu organizaciju budući da je ovo prvi put da se njeni članovi predstavljaju na ovaj način, sa željom da se približe čujućim ljudima i bolje im se predstave. Ona nije krila zadovoljstvo brojem posetilaca i velikim brojem mladih ljudi u publici koji su samim svojim dolaskom napravili prvi korak u pravcu boljeg upoznavanja zajednice gluvih i nagluvih. Snežana je izrazila i nadu da će oni koji ove godine nisu došli, sledeće godine umeti da prepoznaju značaj društvenog dijaloga i interakcije među ljudima. Na kraju se zahvalila Ministarstvu kulture Republike Srbije koje je prepoznalo značaj i podržalo festival, Pozorištu "Bora Stanković" koje je ugostilo festival i Domu vojske u Vranju u kojem su se održavale probe članova organizacije.
Otvarajući festival, direktor P(h)antomfesta Nebojša Novković je istakao je da je festival pokrenut sa idejom da se kroz umetnost, u ovom slučaju pantomimu, izbrišu razlike između gluvih i čujućih ljudi i da to i dokazuje predstava "Ljubav", nastala u produkciji P(h)antomfesta, a u kojoj glume članovi Međuopštinske organizacije gluvih i nagluvih. On je nagovestio da je ovo samo prvi korak u ostvarenju tog cilja i da se nada da će festival rasti i razvijati se uz uključivanje gluvih i nagluvih osoba iz zemlje i regiona, kao i profesionalnih pantomimičara, kako bi se u međusobnoj interakciji kroz nekoliko godina postigao krajnji cilj zbog kojeg je festival i ustanovljen, a to je potpuno brisanje razlika među ljudima kroz umetnost. Zatim je izvođeći kratku pantomičarsku tačku presecanjem zamišljene vrpce i zvanično otvorio festival.
Neverovatno je bilo gledati kako članovi Međuopštinske organizacije gluvih i nagluvih Vranje, za koje su mnogi posetioci pomislili da su u pitanju profesionalni glumci, igraju na nitima svojih emocija, kako kroz pokret i mimiku lica iskazuju ono što nose u sebi. Hrabrost i odvažnost kojom su prvi put zakoračili na pozorišne daske, volja za životom koja je prosto izbijala iz njih i nijanse emocija koje su se prelivale iz etide u etidu, postavili su pitanja i dali odgovore posetiocima festivala namerno ostavljajući neke stvari nedorečenim, kako bi bile osnov za dalje promišljanje.
Trajče Gjorgiev klasičnom pantomimom u vrhunskom marsoovskom obliku prikazao je u predstavi "Čovek" sve strane bića koje predstavlja najvišu kariku evolucije. Strasti, želje, karakteri, igranje između krajnjih granica komedije i tragedije i, pre svega, neverovatna mogućnost tranformacije glumca, predstavljaju srž ove predstave koja je završena etidom "Evolucija" ostavljajući mnoge posetioce bez teksta.
Na kraju je Gerasim Dišliev sa svojim koferom provozao publiku od Svilengrada do Pariza, postavljajući pitanja o imigraciji, rodnoj grudi, putovanjima i identitetu, kao i o mogućnosti da koferi koje punimo svojim snovima i očekivanjima na kraju postanu zatvori nas i naših sudbina.
