U ponedeljak, 31. oktobra od 20 časova u Velikoj sali Doma omladine Beograda, domaća publika će imati ekskluzivnu priliku da po prvi put prisustvuje nastupu čuvene kanadske grupe L’orchestre d’hommes-orchestres (LODHO), koja izvodi muziku legendarnog Toma Vejtsa (Tom Waits). U vidu performansa i izazovnog pozorišnog doživljaja, uz pomoć skoro sto objekata i izmišljenih instrumenata na bini, šest multiinstrumentalista kombinovanjem stilova i prilagođavanjem aranžmana međusobno razmenjuju instrumente i vokale i kreiraju nezaboravan umetnički doživljaj. Popularnost ovog sastava dokazuju brojni nastupi na festivalima i pozorištima širom sveta, a LODHO će se našoj publici premijerno predstaviti šarenolikim repertoarom od devetnaest Vejstovih pesama. U susret koncertu razgovarali smo sa članicom benda Gabrijel Butilje (Gabrielle Bouthillier).

Vaš orkestar eksperimentalne muzike postoji preko 10 godina, a ono što radite obično definišu kao stvaralaštvo multidisciplinarnog muzičkog opusa. Kako vi kao grupa definišete muziku koju stvarate i izvodite?

Gabrijel Butilje: Obično kažemo da izvodimo “muziku za gledanje“, to je termin kojim objašnjavamo naš interdisciplinarni pristup. Zbog našeg imena koje podseća na orkestar i zbog muzike koja je bila centralni element u našim prvobitnim projektima, naše stvaralaštvo lako može da se poveže sa čisto muzičkim delom. Po mom mišljenju, to nije slučaj. Muziku koristimo kao osnovu, pored drugih umetničkih jezika i izraza. Svaki muzički pravac nam može prijati u određenom trenutku stvaralaštva. Ono što nas karakteriše je više način na koji muzika i njen kontekst ostvaruju međusobno dejstvo tokom stvaralačkog procesa.
 
Poznati ste po specifičnim nastupima, koji više podsećaju na karneval ili muzički cirkus nego na tipičan koncert. Možete li nam reći nešto o procesu odabiranja ideja za orkestar, o načinu rada na projektima, ali i o načinu saradnje između članova orkestra?

Gabrijel Butilje: Kreativni proces je dug i promenljiv. Ukratko, može se reći da prvo osmislimo mnoštvo elemenata različitih kategorija koji se vrte oko centralne tačke projekta na kojem radimo: performans, tekstove i ideje, muziku, objekte. U početku ovi elementi mogu, ali i ne moraju biti međusobno povezani.  Kada sakupimo dovoljno elemenata, pustimo ih da utiču jedni na druge i posmatramo očekivane i neočekivane rezultate. Zatim odaberemo najupečatljivije kombinacije i koristimo ih kao ’magnet’ za ostale elemente. Na početku je haotično i zbunjujuće, ali kada se dođe do krajnjeg rezultata, što se u nekom trenutku uvek desi, izaziva veliko zadovoljstvo.
 
Recite nam nešto više o programu muzike Toma Vejtsa koju ćete izvoditi u Beogradu? Koje pesme će biti na repertoaru i zašto ste baš njih odabrali?

Gabrijel Butilje: Tokom dugogodišnjeg kreativnog procesa, došli smo do 36 pesama Toma Vejtsa koje izvodimo. One koje su na kraju odabrane za koncert predstavljaju najmoćniju interakciju sa performansima, a ujedno održavaju svoju moć interpretacije. To su: It Rains On Me, Underground, Black Wings, I'll Shoot The Moon, 16 Shells From A Thirty-Ought Six, Jesus Gonna Be Here, Chocolate Jesus, Please Wake Me Up, Cold Water, I Don't Wanna Grow Up, I Never Talk To Strangers, Barber Shop, All The World Is Green, Big Black Mariah, Black Market Baby, God's Away On Business, Dirt In The Ground, Lucky Day, Make It Rain.
 
Brojni projekti, koncerti i pozitivni komentari kritičara i publike su nešto što je članovima LODHO-a dobro poznato. Šta bi mogao da bude sledeći izazov za vaš orkestar?

Gabrijel Butilje: Izazov ne predstavlja obavezu za nas, jednako kao ni ambicija ili uspeh. Pokušavamo da, što je više moguće, ostanemo blizu linije gde su život i umetnost jedno te isto. Zadivljujuće je biti svedok našim umetničkim promenama uzrokovanim promenama naših ličnosti. Moj cilj mogao bi da bude prihvatanje transformacije i posmatranje onoga što ta transformacija donosi.
 
Kako biste opisali muziku 21. veka?

Gabrijel Butilje: Čak i kad bih mogla, provela bih ceo život opisujući je. Muzika je pratila čovekovo delanje od početka i ono čemu mi danas imamo pristup ne samo da nosi celu istoriju, nego i naznake muzike koja tek treba da bude stvorena. To je suviše kompleksan fenomen. Radije ne bih da zalazim u njegovo objašnjavanje.
 
Možete li nam reći nešto o muzičkoj sceni u Kanadi?

Gabrijel Butilje: Moje poznavanje kanadske muzičke scene je veoma ograničeno, budući da se moj privatni i profesionalni život nalaze veoma daleko od tog univerzuma muzičke industrije. Radim na lokalnom nivou i pokušavam da povratim vezu između muzike i umetnosti koja se ne definiše kao potrošački marketing, već kao zajedničko iskustvo. Ali zato vam mogu reći nešto o muzičkoj sceni u mojoj kuhinji. :)
 
Ovo će biti vaš prvi nastup u Beogradu – znate li nešto o srpskoj muzičkoj sceni?

Gabrijel Butilje: Ne znam ništa o savremenoj muzičkoj sceni u Srbiji, ali sam veoma zainteresovana za svu balkansku tradicionalnu muziku, a posebno za pevanje. Budući da sam i sama etno pevačica i, pošto sam upoznala i snimila mnogo starijih ljudi radi očuvanja tradicionalnih pesama i načina na koji ih pevaju, volim kulture sa jakom pevačkom tradicijom.
 
Šta očekujete od prvog susreta sa srpskom publikom i šta bi publika trebalo da očekuje?

Gabrijel Butilje: Naš umetnički koncept i nastup se zasnivaju na nečemu veoma univerzalnom. Ne postoji jezička barijera, budući da su muzika i gestikulacija primarne. Pesme su na engleskom, ali se toliko toga istovremeno dešava na sceni da razumevanje značenja pesme nije od presudnog značaja. To je samo jedan od slojeva... Nismo se susreli sa kulturološkim barijerama do sada. Veoma smo uvereni da će srpska publika iskoristiti na najbolji mogući način sve ono što naš koncert može da pruži. Možda je najbolje ne očekivati ništa i prepustiti se.

L'Orchestre d'Hommes-Orchestres Performs

Krešimir Mišak je autentični novinar, voditelj, rok muzičar i pisac naučne fantastike. Poznat je kao voditelj emisije "Na rubu znanosti" koja se emituje na HRT-u od septembra 2002. Emisija je ubrzo postala vrlo popularna zbog polemisaja neobjašnjivih, paranormalnih fenomena i misterija. Ovaj jedinstveni istraživač različitih fenomena biće gost Beograda, u petak 9. septembra, kada će u Velikoj sali Doma omladine od 21 čas održati ekskluzivno predavanje na temu "Slobodan tok svesti".
Gostovanje je organizovao Centar novih perspektiva, uz podršku DOB-a, a ulaznice su u prodaji preko Eventim mreže, po ceni od 1500 dinara.

Krešimir Mišak naučnu fantastiku počeo je da piše 1999. godine i od tada je napisao desetak kratkih SF priča. 2000. i 2005. je dobio SFERA nagradu za najbolju SF priču. Zbirka SF-priča "Zvjezdani rifovi" objavljena mu je 2005. godine, knjigu "Telepatija i telekineza" izdao je 2006, a potom "Svjetla na nebu – hronologija istraživanja NLO-a", "Sve piše u novinama (...a ponešto i ne)", "Sretan Vam kraj svijeta... kakvog ste poznavali", "Putovati kroz vrijeme – zašto ne", a najnovija se zove "Dečki, odjebite u skokovima". Ima svoj bend pod nazivom "Hakuna Matata", gde je gitarista i pevač.

O toku svesti: "Ono što je jedan stari fizičar Vilijam Tiler nazvao psihoenergetika, odnosno pitanje svesti je ono što danas nedostaje. Iako je svest glavna kada je percipiranje sveta oko nas, i nas samih u pitanju, mi ne znamo šta je ona ili odakle potiče. Čini mi se da smo premalo zaokupljeni bitnim stvarima o kojima se treba razmišljati. Širom sveta otkrivaju se nova područja koja su važna i sa kojima bismo trebali da se pozabavimo, a pojedinci zaista šire vidike."

Kako bi se Krešimir Mišak predstavio Beogradu, koliko si već novinar, kako su izgledali tvoji počeci na televiziji?

Krešimir Mišak: Mada se, kad se gleda unatrag, čini (ili vidi) da me novinarstvo uvijek pratilo, moja izvorna želja je bila biti profesionalni rok-glazbenik, pogotovo s obzirom na činjenicu da sam od šesnaeste godine svirao u sastavu koji će negdje krajem devedesetih postati poznat kao Fantomi, pa sam tako rano okusio mladenačku rok-slavu. Bar u nekom obliku. Što se tiče novina, od humorističnog osnovnoškolkog lista Krakabl preko suradnje u Obrazovnom programu Hrvatskog radiju tijekom srednje škole, u emisiji o ekologiji, do nekih tekstova o stripovima u studentskom časopisu Puls na Fakultetu političkih znanosti, gdje sam studirao novinarstvo, periodično je to stalno iskakalo, ali čak sam i taj faks upisao s idejom da imam dovoljno vremena za svirku. Ali 'kozmička tajnica' imala je drugačije planove, pa sam od 1993. do 2002 radio u Obrazovnom i dječjem prgramu Hrvatskog radija, a tada sam prešao na Hrvatsku televiziju i počeo raditi emisiju Na rubu znanosti. U međuvremenu sam, paralelno,  počeo pisati za gomile raznih popularno-znanstvenih ili omladinskih časopisa, pa me i to počeo zaokupljati, jer sam shvatio da najviše volim pisati. Ostalo je, kakva-takva, povijest…

Voditelj si popularne emisije „Na rubu znanosti“ kroz koju obrađuješ najrazličitije fenomene. Koja ti je emisija najdraža do sada, tema ili gost?

Krešimir Mišak: To se mijenja iz sezone u sezonu. Sasvim logično, jer se i čovjek mijenja, što mu je jednom novo, za koju godinu postaje stara vijest, a pojavljuje se nešto drugo novo i uzbudljivo. Recimo, na samom početku najuzbudljivije teme stizale su iz područja ufologije, jer je ta tema imala (i danas ima) jedinstvenu kvalitetu za emisiju Na rubu znanosti, a to je da je u isto vrijeme fantastična i nedokučiva, ali i donekle 'opipljiva' jer postoji more podataka, istraživača, fotografija, neriješenih slučajeva, perspektiva (od NLO-a u povijesti do NLO-a koji nadlijeću nuklearna postrojenja, primjerice). S vremenom sam je prožvakao i  pomalo se zasitio NLO-a, ali ispočetka mi je najzanimljivije područje bilo i tzv. alternativna arheologija, a i danas je također, jer nekako postaje sve jasnije da se baš u pitanju početaka ljudske civilizacije prije nekih pet i pol tisuća godina kriju i mnogi odgovori vezani uz način kako je oblikovan današnji svijet. Jer mislim da je on baš to – oblikovan, nije se sam po sebi oblikovao nego se sve više naslućuje da je razultat nekog plana.

Paralelno su u fokus počele ulaziti i teme iz područja svijesti. Prvo s povijesnim američkim i sovjetskim istraživanjima parapsihologije, ali kasnije je postalo očigledno da tu ima toliko više toga od puog traganja za nekim nepoznatim silama. Ustvari je riječ o odnosu naše tzv. 'percepcije' i tzv. 'vanjskog' svijeta, pri čemu postaje sve nejasnije je li naša percepcija tek to – percepcija – ili ima i stvaralačku snagu prividnog holograma, kojeg pak doživljavamo kao 'vanjski' svijet, a on je zapravo samo na jednom mjestu – unutra, u nama, tamo gdje se mozak oblikuje naš doživljaj iz pet osjetila na temelju nekih samo njemu znanih 'programa'. Jer on sam po sebi nema nikakvo direktno iskustvo, onako zatočen u našoj lubanji. U tom smislu može se spomenuti, recimo, Davida Ickea, valjda najpogrešnije shvaćenog čovjeka u povijesti, ali prvog kod kojeg su se te dvije teme – društveni inženjering i pitanje svijesti – spojile u integralnu cjelinu. 

Da li si zbog istraživanja neobičnih fenomena doživljavao i neobične situacije kroz karijeru novinara?

Krešimir Mišak: Pa, rekao bih – prilično. S jedne strane sam se naslušao neobičnih iskustava raznih ljudi koji su ih možda tajili od većine svojih poznanika, ali su ih zato pričali meni, i to na narazličitijim mjestima – u dućanima, na ulici, e-mailom…Nevjerojatan je raspon tih iskustava, i daleko nadilazi tek viđenje NLO-a i duhova (mada je bilo i toga). Ljudima se cijelo vrijeme zbivaju najčudesnije stvari, od iznenadnih 'skokova' korz vrijeme, do susreta (i čak fotografiranja) čudnovatih svjetlećih pojava ili entiteta i drugog. S druge strane, i sam sam počeo uočavati čudesnost svijeta, prije svega kroz sinkronicitete i ono što sam nazvao 'kozmičkom tajnicom', a ne treba isključiti niti psihodelična iskustva kod kojih se uobičajena stegnuta percepcija raspada, a zamjenjuje je jedna druga, nazvao bih je nespregnutom, koja čovjeka doista dovodi do zaključaka da je spojna točka njega samog i vanjskog svijetanegdje u našoj podsvijesti gdje oni postaju jedno.

Pišeš i knjige, možeš li nam reći nešto više o svojoj književnosti?

Krešimir Mišak: Ispočetak sam pisao znanstvenu fantastiku, što se jedino (uz veliko 'možda') može nazvati književnošću. Ali malo-pomalo sam se prebacio na publicistiku, dakle knjige o telepatiji, NLO-ima, putovanju kroz vrijeme, jer sam osjećao poriv da sortiram i pokušam usustaviti sve podatke kojima sam bio izložen. Potom su takve knjige bile zamijenjene onima koje su pokušavale integrirati i stvoriti zaključke iz svih tih razbacanih tema. Pa se odjednom u njima našao na prvi pogled potpuno nepovezani splet tema, od mističnih do političkih, ali istina jest da su sve one spojene i čine jednu integralnu cjelinu. Nekako sma počeo naslućivati da se tek spajanjem svega toga, naizgled, nespojivog, može doći do točnih zaključaka, a time i do točnih 'dijagnoza' pa i putova rješenja.
 
Takođe je interesantno da si pored novinara, pisca dugo već i muzičar, tvoj bend Hakuna Matata je iz Zagreba ..?

Krešimir Mišak: Band Hakuna Matata postoji već dosta dugo, snimili smo tri albuma, a upravo smo u studiju dovršili četvrti album koji će se zvati Snovi i oružje. Većinu podataka može se naći na našem facebooku (ali mora se ukucati 'band Hakuna Matata, inače iskače onaj crtić) , kao i na youtubeu. Ustvari, od svoje šesnaeste godine i prvog koncerta u zagrebačkom klubu KSET 1988. godine nikad nisam prestao svirati pa su se samo redali bendovi (Voodoo Cats, Fantomi, Fantomi2, Građani, Virusi, Hakuna Matata) i snimilo se desetak albuma, gomila spotova, a bilo je i puno svirki. Danas ih ima manje jer se nas trojica koji nosimo časno ime Hakuna Matata malo ipak preslabo bavimo (samo)promocijom, pa smo tako na vječnoj turneji po zagrebačkim klubovima (kojih, na sreću, ima više nego ikad), a također povremeno sviramo i po sličnim rock-klubovima u drugim gradovima, od Rijeke, Ljubljanje, Knina, Požege, Osijeka i tako dalje. Sviramo kontinuirano, ali nemamo više od desetak svirki godišnje, voljeli bismo da ima toga više, ali tako je to u glazbi danas, kao i u svemu – srednja klasa nestaje. Ili sve udariš na kartu glazbe, trgaš se od jutra do sutra pa nekako napraviš i promociju i svirke, ili pak plutaš negdje sa strane. No, danas više ne bih volio biti profesionalni glazbenik, jer glazbu previše volim da bi mi bila posao. A nisam više ni siguran da bi mi se dalo iz vikenda u vikend drndati se u kombiju po raznim čudnim mjestima, kao što mi se to činilo privlačnim dok smo bili klinci. Tako da je ustvari sve baš tako kako treba, a najveće uzbuđenje koje glazba pruža za mene je ionako oduvijek bilo stvaranje autorske glazbe. 

Održaćeš ekskluzivno predavanje u Velikoj sali Doma omladine Beograda, pod nazivom "Slobodan tok svesti", šta je po tvom mišljenju "svest" i kako se ona oslobađa ili biva slobodna?

Krešimir Mišak: Počelo je tako što sam imao promocije svojih knjiga, koje u sebi sadrže doista širok raspon koje su, kako što sam već rekao, suštinski povezane, mada se na prvi pogled može činiti da nisu. Uz to, neke su 'granične', a neke i nisu. A meni je, hvala na pitanju, glava prepuna informacija. Kad je riječ o temam koje nisu konvencionalne i šire poznate, potrebno je, naravno, ispričati i podatke koji će potkrijepiti neku tezu. S obzirom da toga ima toliko puno, nikad nisam uspijevao napraviti neki plan, nego bih krenuo od negdje, pa nakon dva-tri sata negdje i stigao i sve bi se to nekako po putu povezivalo u smislenu cjelinu o jednoj drugačijoj slici svijeta oko nas i našeg mjesta u njemu. To bih nazvao nekim slodobni tokom svijesti, kao da se upali neki motor.

Što se pak tiče pojma 'oslobođenje svijesti' generalno, moj je stav da se radi o oslobođenju od svakojakih uvjerenja i koncepata koje smo tijekom života apsorbirali kroz društvo, školu i tome slično. Neke s vremenom uočimo, ali najteži su oni koje niti ne vidimo, ali oni ipak stvaraju naše odluke. I naravno, kao kod kompjutora, ako ubaciš smeće od podataka, dobit ćeš smeće od rezultata. Zato bih rekao da je oslobađanje od svakojakih uvjerenja, ili barem njihovo preispitivanje, najvažnija aktivnost kojom se čovjek u životu može baviti. Svakako i najzdravija.    

Koji fenomeni sa kojima si se sreteao, su tebe najviše fascinirali?

Krešimir Mišak: Pa recimo, nekoliko ljudi mi je ispričalo kako su doživjeli pomak u vremenu. Na nekoliko sati kao da su se našli, mada bivajući u istoj ulici, u nekom vremenu od prije par godina. Mada sam znao da postoji i knjiga o tome, zove se „Time Storms“, u kojoj je autorica skupila priličan broj takvih iskustava diljem svijeta, ipak mi je bilo zanimljivo slušati uživo od ljudi slične događaje. 

Jedan si od retkih, koji javno i slobodno, bez cenzure, govori pravo u lice suštinu i istinu, za one koji žele da je čuju, imaš li misiju na tom putu ili neku dugoročniju viziju, kako postići „bržim“ metodama buđenje pojedinca i koje su metode najdelotvornije po tvom mišljenju?

Krešimir Mišak: Pratim i idem kako me voda nosi i nekako prema osjećaju balansiram među valovima. Do sad je funkcioniralo. Doduše, sad bih već mogao razmišljati o tome, ali kad me neznanje tako dobro služilo svih ovih godina, onda neka sve  ostane misterij. Nedvojbeno sam, na iskustvu vlastitog života, ustanovio da život ima neke svoje planove i baš ga ne zanima puno to što si ti sam sebi zamislio da bi ovako i onako. I to je baš dobro, jer se pojavljuju stvari, ljudi i događaji pa tako i zaključci koje nisi mogao predvidjeti, a ti budu i bolji i zanimljiviji nego što si zamišljao. Pa ni javno ne govorim samoinicijativno, samo odgovorim ako me netko pita za mišljenje, to je sve. Što se pak buđenja pojedinaca tiče, primijetio sam da se ni tu baš ne može puno, to se ljudima jednostavno događa ili ne događa. Kad se događa, počinje u vidu nekog unutarnjeg osjećaja ili intuitivnog kompasa, ili kao da se konačno pali zdrav razum pa svijet počinje izgledati drugačije. Na toj točki informacije postaju korisne jer postoji plodno, ili bar rasšišćeno tlo na koje mogu pasti, pa da polsuže kao hrana za uvijek znatiželjni um kojeg zanima što se to zbiva. Ali ako i ne padnu baš sve, taj je proces ionako nepovratan. Ako tog unutarnjeg procesa ili zbivanja nema, onda uzalud sve informacije.  No, ponekad kod nekog i same informacije mogu bit 'trigger'. Rekao bih da nema pravila.

Zbog čega bi publika trebalo da dođe na predavanje?

Krešimir Mišak: Nemam pojma. Vjerojatno će svatko to saznati sam za sebe kad dođe, kako to obično i bude, za svakog je različito iskustvo. Ja znam zašto ću ja doći – jer ga jednostavno „moram“ održati, pozvan sam a univerzum ima plan za sve nas. :)

A možda i sam saznam nešto novo. Dobro došli, a otkrićemo zajedno razloge :

Vidimo se u Domu omladine 09/09/21č na predavanju, dođite, pa da zajedno oslobodimo tok svesti i dalje širimo vidike!

Predavanje će otvoriti svojom fantastičnom etno muzikom grupa Čudesmo & Shojica friends

Milan Korać je srpski kantautor, pesnik i gitarista, osnivač je Šinobusa, jednog od najzapaženijih regionalnih koncertnih bluz-rok sastava. sa kojim je do sada objavio četiri autorska albuma i odsvirao blizu 500 koncerata u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Bugarskoj i Švajcarskoj.. Pre nekoliko godina je počeo samostalnu muzičku karijeru i do sada objavio dva albuma. Imao je čast da peva rame uz rame s Terijem Evansom (Terry Evans) i da svira lično gorostasu bluza, Haniboj Edvardsu (David "Honeyboy" Edwards). Ti trenuci svakako su među najdragocenijim u njegovom muzičkom životu. Sa svojim Triom predstaviće se publici u okviru koncertnog serijala na Zidiću, na popularnoj letnjoj sceni Doma omladine Beograda. Nastup je zakazan za petak, 22. jul od 20 časova na Platou Milana Mladenovića.

Nije neuobičajeno da među muzičarima ima dosta onih koji su profesionalno iz sveta prirodnih nauka. I Vi ste završili Prirodnomatematički fakultet, profesor ste informatike, a sa uspehom gradite i muzičku karijeru. Kakva je, po Vašem mišljenju, spona između muzike i matematike? 

Milan Korać: Traganje za rešenjem u matematici je slično oblikovanju mnoštva ideja u nešto smisleno što se zove pesma. I jedno i drugo je kreativno. Postoje razne knjige koje objašnjavaju vezu matematike i muzike, ali se u njih nisam preterano udubljivao. Muzika je za mene instinktivna, a matematika mi je pomogla da u muzici budem pedantan.

Vaša karijera muzičara najviše se vezuje za sastav Šinobusi. Šta ima novo u bendu i kako sada doživljavate svoj matični bend, nakon 15 godina postojanja i rada u njemu?

Milan Korać: Šinobusi trenutno rade na svom petom albumu. Plan je da na jesen uđemo u studio i završimo materijal do kraja godine. Prvi put će sve pesme biti otpevane na srpskom jeziku, a autori su svi članovi benda.  Velika stvar je opstati 15 godina svirajući rok i bluz muziku u Srbiji. Uspeli smo da istrajemo u stvaranju naše, autentične muzike. Uvek smo svoj put krčili sami i često bili neprepoznati. Srećni smo što imamo šačicu poštovalaca u svakom gradu. Za njih vredi opstajati!

Pre nekoliko godina počeli ste i sa samostalnom muzičkom karijerom i do sada objavili dva albuma. Zašto ste se odlučili na taj korak i koliko se muzika na kojoj radite samostalno razlikuje od rada sa Šinobusima?

Milan Korać: Pesmama koje stvaram samo zapisujem svoj život. Nema tu nikakvog plana, niti karijere. Bilo je vrednih pesama koje jednostavno nisu odgovarale senzibilitetu Šinobusa, pa sam snimio svoj album. Nakupilo se tu i dosta poezije, koju sam pisao još od srednje škole, te sam odlučio objaviti zbirku pesama zajedno sa muzičkim albumom. Tako je Prometej iz Novog Sada objavio moju prvu knjigu pesama i album Do modrih dubina, 2013. godine. Na njemu se našla i pesma Gde me vode ruke koju sam uradio zajedno sa Del Arno Band-om. Nedavno sam objavio i drugi album Sunčani put kao on-line izdanje za Rock Svirke Records iz Beograda.

Koji muzički uzori su bitno uticali na Vaše stvaralaštvo?

Milan Korać: Robert Johnson, Muddy Waters, Bob Dylan, Pink Floyd, The Beatles, The Rolling Stones, Creedence Clearwater Revival, Eric Clapton, The Doors, Bob Marley, Tom Waits, Pearl Jam, EKV, Partibrejkers, Haustor, Azra, Majke, Del Arno Band, Vojvođanski Bluz Bend, Arsen Dedić...

Kakva je, po Vašem mišljenju, bluz scena na našim prostorima?

Milan Korać: Bluz scena u Srbiji opstaje i uvek ima svoju publiku. Raduje me što se pojavljuju novi, mladi bendovi. Dok god je tako omladina će imati alternativu komercijalnoj šund muzici. Sviranje bluz standarda i obrada je stvar bluz tradicije i to naši bendovi rade prilično dobro. Ono što nedostaje su autorske pesme, albumi koji se pamte i originalnost.

Nastupate na popularnoj letnjoj sceni ispred Doma omladine Beograda, u sklopu serijala Koncerata na Zidiću. Predstavite nam Trio sa kojim ćete svirati i kakav repertoar pripremate. Šta za Vas znači prilika da nastupite na Platou Milana Mladenovića?

Milan Korać: U petak 22. jula od 20 časova ću uživo predstaviti album Sunčani put koji možete čuti na sledećoj adresi: OVDE Nastupićemo kao akustičarski trio u sastavu: Nenad Patković-akustična gitara, glas; Đorđe Bubnjević-kahon, udaraljke; Milan Korać-glas, akustična gitara. Pored pesama sa mojih albuma sviraćemo i neke posebne pesme Šinobusa. Svakako će mi biti čast da nastupim na Platou Milana Mladenovića, jer mi je, i kao pesniku i kao gitaristi, on bio i ostao jedan od najvećih uzora.

Kakvi su Vam planovi za naredni period?

Milan Korać: Sa Šinobusima sviram na bluz-rok festivalu u Izoli u Sloveniji 26. avgusta, a u oktobru nastupamo u kultnom Mojo Club-u u Senti. Novosadska promocija albuma Sunčani put će se desiti na Festivalu uličnih svirača u Novom Sadu početkom septembra ove godine. Kao što rekoh, na jesen ulazimo u studio i počinje još jedna muzička avantura.

Summer3p festival je organizovao u aprilu mesecu konkurs za najbolji „warm up mix“, a zbog izuzetno velikog interesovanja za ovaj konkurs i visokog kvaliteta pristiglih materijala, odabrana su dva pobednika umesto jednog: Groove X iz Slovačke i Underboki iz Srbije. Talentovani mladi DJ Groove X ne krije da je veoma srećan što će u subotu, 23. jula, nastupiti na Moon Stageu Summer3p Festivala. Tim povodom smo porazgovarali s njim o muzičkim počecima, omiljenim DJ tehnikama i naravno Summer3p festivalu.

Koji su tvoji prvi kontakti sa elektronskom muzikom i scenom?

Još od malih nogu se okrećem ka muzici. Kada sam imao desetak godina kod komšije sam čuo set Takaaki Itoha, koji je i dan danas legendaran u Slovačkoj. Već mi se onda dopao underground stil, što me je izdvojilo u odnosu na vršnjake.

Da li misliš da je danas dovoljno samo biti samo dj ili dj-producent?

Sve zavisi od toga ko šta želi da postigne u ovom zanatu. Ukoliko jedan DJ želi da postane popularan i u inostranstvu, onda je neophodno da se pokaže i kao producent. Pošto ima jako puno dj-eva smatram da samo sa sopstvenom muzikom može da se dođe do izdavačkih kuća i promotera.

Koliko značaja pridaješ dilemi sync ili beatmatching?

Otkad se pojavio digitalni dj-ing, mnogi koriste ovu tehniku miksanja. Nije loše, jer pored toga može da se obrati pažnja na druge stvari, na primer na korišćenje efekata itd. Ja lično ne koristim sync opciju jer mislim da je dosadno svirati tako, u toj formi. Koristim digitalnu tehniku bez sync-a jer volim sam da sastavim dve trake. Interesantnije je.

Kako vidiš vinil izdanja za jedno 5 godina od dana?

U poslednje vreme ploče ponovo postaju hit. I ja ih kupujem. Opet moram da spomenem digitalnu tehniku zbog koje se prodaje manje ploča, ali u zadnje vreme se to poboljšalo iz razloga što ploča ipak ima veću “vrednost” od pendrive-a, a ima i dosta traka koja se izdaju samo na pločama. Pored toga, više cenim dj-eve koji puštaju sa ploča. Ne verujem da će se u narednih 5 godina prodati taj tiraž ploča kao osamdesetih i devedesetih godina, ali mislim da će se trenutna prodaja svakako održati.

Zašto si se odlučio da učestvuješ na Summer3p DJ kontestu?

Video sam objavu za Summer3p contest na internetu i rešio sam da se prijavim. Za Summer3p sam čuo od Ascaloon-a, malo sam pregledao o čemu se tamo radi i video sam kakav je festival. Ovo će biti odlična prilika da pokažem šta ja zaista mislim o house muzici. Jedva čekam.

Da li će ovo biti tvoj prvi nastup u Srbiji i sta misliš o tome?

Nikad nisam bio u Srbiji, što je dodatno uticalo da se prijavim na contest. Jako me interesuje kako Srbi doživljavalju festivale, želim da upoznam mlade iz Srbije.

Više o Groove X-u možete pronaći na sajtu Festivala - ovde

Četrnaesti Summer3p festival predstaviće od 21. do 24. jula na Termalnim bazenima i Muškom štrandu kraj jezera Palić jedinstven miks kvalitetne zabave i atraktivnih kulturnih sadržaja, uz obaveznu dozu aktivizma.

Pored odličnog muzičkog programa, festival i ove godine nudi raznovrsne prateće programe sa posebnim akcentom na kreativnim sadržajima za najmlađe, uz novinu od ovog izdanja – Porodični dan, u nedelju 24. jula.

Moon Stage će ove godine, u okviru muzičkog programa, između ostalih ugostiti austrijsku zvezdu u usponu Joyce Muniz, zatim poznati italijanski dvojac Dandi & Ugo, zatim TKNO iz Srbije, nastupiće i mađarski producent i DJ Six Six, kao i Groove X (Slovačka) i Underboki (Srbija) - pobednicu DJ konkursa za najbolji „warm up mix“, koji je Summer3p organizovao u aprilu mesecu.

Ulaznice se prodaju na ulazu u festivalski prostor, neposredno pre početka programa svakog dana. Cena ulaznice je za četvrtak je 349 dinara, dok za petak i subotu iznosi 499 dinara. U nedelju, 24. jula, je 200 dinara a ulaz je besplatan od 17h za sve one koji donesu 3 prazne limenke od nekog pića.

Organizator Summer3p festivala je NVO AŠC.

Summer3p festival podržavaju: Grad Subotica, AP Vojvodina, Kancelarija za mlade Subotica i Fondacija „Danilo Kiš“.