Okićeni sa šest nagrada „Porin“ Goran Bare i Majke dolaze u Srbiju da predstave novi album „Teške Boje“. Poslednje izdanje „Majki“ dobilo je sledeće nagrade: za najbolji rock album, za grupu s vokalom, aranžman, spot, pesmu te hit godine. Na albumu se nalazi deset novih pesama čije tekstove potpisuje Goran Bare, dok je muziku radio zajedno s Damirom Trkuljom Šiljom, gitaristom grupe Gatuzo.
Video spot za prvu singl delo je reditelja Žare Batinovića. Novim albumom “Teške boje” Goran Bare i Majke tvrde da se vraćaju starom zvuku punokrvnog rock’n'roll/punk rocka Majki kakvog pamtimo, a za njega je zaslužna nova postava benda: Zoran Čalić (gitara), Damir Šomen (bubnjevi), Mario Rašić (bas gitara) i Viktor Lipić – Lipa (klavijature).
Goran Bare autor vanvremenskih hitova: „Odvedi me“, „Vrijeme da se krene“, „Daj mi“, „Krvarim od dosade“, „Put ka sreći“, „Ja sam budućnost“, sada donosi „Teške boje“
Godine 1988. Majkama izlazi prva kaseta za etiketu Zdenka Franjića "Slušaj najglasnije". U trenutku izlaska kasete Majke su bile u sastavu: Goran Bare (vokal), Korozija (bubnjevi), Nedjeljko Ivković - Kilmister (bas), Ivica Duspara (gitara) i Pokrovac (gitara). 1989. godine pojavljuju se njihovi snimci na legendarnom LP-u "Bombardiranje New Yorka", na kojem su zastupljeni većinom nezavisni vinkovački rock bandovi, u izdanju "Slušaj najglasnije" (1998. reizdanom u obliku CD-a za Dancing Bear, sa bonus pesmama).
Odlaskom Marina Pokrovca u London grupa se raspada, no uskoro i ponovno okuplja nakon njegova povratka. Sledećeg dana, dok je išao na probu, Marin Pokrovac poginu sletivši autom u reku.
Grupa odlučuje nastaviti s nastupima, te 1990. izdaje svoj prvi album "Razum i bezumlje" za nezavisnu etiketu "Search & Enjoy" Aleksandra Dragaša i Ante Čikare. Album je snimljen u studiju Želimira Babogredca (svojevrsne vinkovačke glazbene legende), tekstove je napisao Bare, glazbu Duspara a produkciju i aranžmane potpisuju celokupne Majke. Uz Majke, Bare je u to vreme imao i svoj side-project, nazvan Hali Gali Halid (parodija na Halida Bešlića i Muslimovića), te je i objavio EP "VO-ZDRA" za Zdenka Franjića. No sudbina se, ne po prvi ni zadnji put, poigrala sa Majkama i nije im dopustila pretvoriti svoj dotadašnji kultni klupski status (posebno u Hrvatskoj i Sloveniji) u masovnu popularnost.
Dogodio se rat. U sastavu Bare, Zoran (Čalić), Željko (Korozija) i mali Jurica (Nižić) Majke 1993. snimaju svoj drugi album "Razdor" za T.R.I.P., podlabelu Croatia Recordsa, opet zahvaljujući Aleksandru Dragašu. Tekstove potpisuje Bare, muziku Zoki, dok je produkcijski posao obavio Denyken. CD izdanje ovoga albuma obuhvata i najveće hitove sa prvoga LP-a. Za prvu pesmu s albuma "Krvarim od dosade" snimljen je i video spot.
1994. godine grupa, uz neprestano koncertno nastupanje, snima svoj treći album "Milost", za izdavača "Heroinu Novu", u sastavu: Bare (vokal), Korozija (bubnjevi), Dujma (ritam gitara), Kilmister (bas gitara), Zoki (solo gitara). Tekstove potpisuje Bare, a većinu muzike Zoki, uz Dujmu i dvije stare pesme za koje su muziku napisali Duspara i pokojni Marin Pokrovac. Snimljen je i video spot za pesmu "Ja sam budućnost".
Godina 1996. definitivno je označila opštu popularizaciju Majki i njihovo prerastanje u nacionalni rock'n'roll fenomen, iako godina prije toga nije to nimalo obećavala. Jer u 1995. godini Majke su doživjele još jedan raspad, pa je čak određeno vrijeme Bare nastupao s Kojotima kao svojim pratećim bendom. No najveća tragedija dogodila se na porodičnom planu - smrt Baretove supruge .Bare je ipak odlučio preživeti, ponajviše zahvaljujući brizi za svojeg sina Mirana, te je ponovno okupio Majke u manje-više starom izdanju: Bare (vokal), Zoki (gitara), Kilmister (bas), Kruno (gitara) i Čaka (bubnjevi). Album "Vrijeme je da se krene" sniman je u studiju ZeKaeM-a, pruducent je bio Denyken (producent "Razdora"), a izdala ga je izdavačka kuća Jabukaton iz Zagreba. Sve stvari su napisane u kombinaciji Bare (tekst) - Zoki (muzika), osim u jednoj stvari za koju je već pre glazbu napisao Duspara. Spotovi su snimljeni za tri stvari: "Mene ne zanima" (osvojen Porin za najbolji spot), "Odvedi me" i "A ti još plačeš".
1997. godine Majke su naplatile svoj, već više nego desetogodišnji, boravak na hrvatskoj rock'n'roll sceni, i nakon bezbroj manjih i srednje velikih koncerata, te skupnih koncerata (svih pet Fiju Briju), održale veliki samostalni koncert u Domu športova pred nekoliko hiljada ljudi. Izdavačka kuća "Dancing Bear" reizdala im je prvi album, koji do tada nije bio dostupan na CD mediju, uz dodatak bonus pesme "Nema načina" koju su Majke prije snimile za njihovu kompilaciju "The best of indie rock: Made in Croatia".
Koncert održan 25. aprila 1997. u Domu sportova ovekovečen je na CD-u, te se pojavio na tržištu za etiketu Jabukaton. Naziv mu je vrlo simboličan i pokazuje kako Bare i Majke najbolje funkcionišu - "Život uživo". Na taj način upotpunjena je slika o Majkama, ali ni u kojem slučaju nije stavljena tačka na i, jer su Majke još uvijek spremne dati nam puno čistokrvnog rock'n'rolla. Na dodjeli prve rock nagrade "Crni Mačak", u Čakovcu u mart 1998. godine Majke su osvojile dva "Crna Mačka" za najboljeg rock izvođača u 1997. godini i najbolji nastup uživo (nagrada publike). Za plesno-kazališnu predstavu "Rock + Roll" Emila Matešića i njegove plesne grupe "Stereo" Majke su napravile muzika, te se kao promidžba predstave pojavio spot za pesmu "Oprost", koju su Majke napravile.
26. juna 1998. godine izašao je novi album Majki pod nazivom "Put do srca sunca" (prvobitno se trebao zvati "Bratstvo"). Sve tekstove napisao je Bare, a glazbu Zoki. Izdavač je Jabukaton. Na albumu je napravljen određeni produkcijski pomak uz učešće većeg broja gostiju (congas, pedal steel gitara, hammond itd.). A kao prva najava novog albuma, pojavio se spot za pjesmu "Daj mi". Nakon izdavanja albuma Majke su krenule na manju koncertnu turneju kako bi predstavile nove pesme, a pojavio se je i novi spot - za pesmu "Grešnik". Došlo je i do promena u postavi grupe. Novi bubnjar umjesto Čake je postao Tomas. Na dodjeli rock nagrade "Crni Mačak", u Rijeci 1999. oblikovna ekipa "Božesačuvaj", koja je oblikovala omot albuma "Put do srca sunca" osvojila je Crnog Mačka za najbolje oblikovan omot rock albuma izdanog u 1998. godini. Poslije Porina grupu je napustio gitarist Zoki. Za izbore 3.1. 2000. Bare se uključio u kampanju SDP-a i HSLS-a, te zajedno sa još nekolicinom rock grupa učestvovao u projektu "Budi ponosan", koji je doživio vrhunac koncertom u Domu sportova 22. prosinca 1999. Na samom kraju 1999. Majke su izdale pjesmu "Budi ponosan" (u novoj verziji), povodom svoje petnaestgodišnjice postojanja.
U proleće 2000. Bare je najavio raspuštanje Majki i pokretanje samostalne karijere, a oproštajni koncert Majki održan je 8. septembra na Šalati u sklopu koncertnog događaja "Zagreb gori". Nastup na "Bike October Festu" 30. septembara, jesenskom nastavku već tradicionalnog "Biker Days" okupljanja u Puli bio je zapravo zadnji nastup Majki, no on je bio odrađivanje ranije ugovorene obveze.
24. februar 2001. Goran Bare objavljuje album "Izgubljen i nađen" snimljen sa pratećim bednom "Plaćenici" (Kruno Levačić na bubnjevima, Dubravko Vorih na basu, Marko Križan na klavijaturama i harmonici, Alen Kraljić na gitari, Davor Rodik na steel gitari, Rista Ibrić na violoni i mandolini). Dve godine kasnije objavljuje album "7", također snimljen sa "Plaćenicima".
Krajem 2006. Bare izdaje 3. solo album, album u kojeg je uložio svoje srce, a tako ga je i nazvao. Promocija tog albuma ostat će zapamćena po otkazivanju Baretove suradnje s "Plaćenicima".
U februaru 2007. službeno je potvrđen povratak Majki. Majke već 9. mart održavaju fenomenalan koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture, i to u sastavu: Bare kao vokal, Kilmister na basu, Zoran Čalić na jednoj gitari, Kruno na drugoj te novi bubnjar i stari lauferovac Alan Tibljaš.
