Kontekst kolektiv će realizovati u okviru konferencije "Susreti - Budućnost evropskih integracija, politička ekonomija i kultura: leve kritičke perspektive" čitalačku grupu i predavanja koja će biti održana u Magacinu u Kraljevića Marka 4, 25/26/27/28. IX 2012.
Čitalačku grupu "Tržište - rad - klasa" koju će voditi grupa Gerusija - 26/27/28. IX 2012; 12h - 15h
Pozivamo Vas da se prijavite za učešće u radu čitalačke grupe pod nazivom “Tržište – rad – klasa” koja će se sastajati u okviru konferencije “Susreti - budućnost evropskih integracija, politička ekonomija i kultura: leve kritičke perspektive”. U nastavku možete pročitati opis i ciljeve čitalačke grupe, kao i spisak osnovnih i sekundarnih tekstova koje ćemo obrađivati, sa potrebnim linkovima.
Kako bismo obezbedili adekvatne uslove za rad ove grupe molimo vas da nas o zainteresovanosti za učešće obavestite na: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili porukom na FB profil Susreti-Leve kritičke perspektive OVDE
Cilj čitalačke grupe je da se skrene pažnja na neka od najvažnijih pitanja savremene levice. Svakog dana ćemo polaziti od jednog teksta koji smatramo važnim za temu tog dana. Nakon uvodnih izlaganja, odnosno zajedničkog čitanja će slediti diskusija.
1. dan – Samoregulativno tržište i opšta komodifikacija
Postoji opšta saglasnost kod levičarskih mislioca oko toga da se neoliberalizam može okarakterisati kao opšta komodifikacija svega. U svakoj društvenoj sferi se odvija pretvaranje društvenog bogatstva u robu: od obrazovanja do zdravstvenog sistema, od gradskih eksternalija do virtuelnih sadržaja. Ta tendencija se ne može zahvatiti bez mišljenja tržišta, zato ćemo pokušati da uz pomoć Karla Polanjija tematizujemo poreklo samoregulativnog tržišta, kao i ideologeme vezane za nju. Neka od važnih pitanja će biti: “Velika Transformacija” društva u vreme industrijske revolucije, pretkapitalistički i kapitalistički sistemi razmene i redistribucije, državna intervencija, tržište u socijalizmima...
2. dan – Rad – od glorifikacije do odbijanja
Radikalnost komunističkog pokreta se sastoji u tome što on pravi politički subjekat pronalazi u onoj sferi koja je prema liberalnoj ideologiji privatna, ne-politička: u sferi proizvodnje. Međutim, iako se radnička klasa identifikuje kao subjektivnost koja je barem po mogućnosti uvek revolucionarna, iz toga ne sledi da rad treba glorifikovati. Naša svrha je da ukažemo na alternativne teorijske i praktičke tendencije u istoriji levice pomoću manifesta Krisis grupe. Teme za diskusiju će biti između ostalog: kriza rada u savremenom kapitalizmu, reprezentacije radnika u radničkim pokretima, emancipatorski potencijal ne-radnika, kritika proizvodnih snaga, postfordistički rad...
3. dan – Radnička klasa i njene granice
Verovatno ni jedan izraz nije toliko problematičan za vladajuću ideologiju kao „klasno društvo“. Čak i mnogi od nekadašnjih marksističkih mislioca zaključuju (npr. u ime borbe za „radikalnu demokratiju“) da treba da zaboravimo politiku klasne borbe. Današnja levica ne bi trebalo da se zadovolji pukim odbacivanjem tih stavova, već bi trebala da se suočava sa izazovima koje čini promene u klasnim odnosima. Čitajući Pulancasa ćemo pokušati da skrenemo pažnju na ključna pitanja. Teme zajedničkog čitanja će biti: klasna pozicija, tercijarni sektor, nova sitna buržoazija, produktivni i neproduktivni rad, prekarijat, postfordističke novosti, nestanak tradicionalne radničke klase...
Iz manifesta Gerusije:
“U društvu u kojem znanje nije roba, tržište nije monoteističko merilo vrednosti, a filozof nije menadžer ljudskih resursa, ovakva Gerusija možda i ne bi imala svoj raison d’etre. Linija koju zauzimamo direktno je izazvana neopravdanom pozicijom na koju su filozofija i teorija danas naterani. Radikalno mišljenje je odgovor. Stoga je gerusijanska filozofska politika izokretanje sveta, naglavačke: rođeni i odrasli kao starci krenuli smo iz poznog doba i idemo u susret mladosti. A idemo joj u susret tako što je pozivamo da ostari, da prezre ideologiju omladinskih pokreta, omladine stranaka, mlade na kojima svet ostaje, mladost u povoju i slično. Odlučno odbacujemo i raznobojni aktivizam mladosti a i mlade kao pasivne konzumente, dobrovoljne i srećne robove koji se hvale svojim lancima – intimni san svih gospodara.”
Ceo Manifest možete pročitati na: http://gerusija.neru9.com/istorija.html
Predavanje Ive Marčetić (Pulska grupa), "Prostorne politike otpora"/Četvrtak, 27. 9; 18:30h
Planiranje suvremenog grada Lefevbre opisuje kao „developersko planiranje“, što bi značilo da urbani teritorij postaje mjesto proizvodnje fiktivne vrijednosti unutar zatvorenog i krhkog kruga špekuliranja zemljištem i nekretninama. Mehanizam koji vrijednost proizvedenu u gradu, kako to Hardt i Negri nazivaju „eksternalije“, putem rente i špekuliranja pretvara u profit, instrumentaliziran je urbanizmom koji poznaje samo kategorije vlasništva. Tokom predavanja pogledaćemo rezultate ovakvih prostornih politika na primjerima pretvaranja društvenog u državno vlasništvo i posljedične privatizacije teritorija obale koja postaje ništa drugo do zalog na financijskom tržištu, mehanizme propagande koja naredbom sreće i geografijom reda radi u službi gentrifikacije grada kao i primjere otpora koji konstruiraju drugačiji teritorij, mimo i unatoč vladavine vlasništva, putem prolongiranih akcija okupiranja i umreženosti kao i neraskidivu vezu između produkcije i reprodukcije u gradu kroz presijek politika socijalnog stanovanja, njihovih uzroka, posljedica i namjera.
Predavanje se realizuje u sklopu regionalne konferencije: „Susreti - budućnost evropskih integracija, politička ekonomija i kultura: leve kritičke perspektive“
Ujedno, predavanje je deo projekta Kontekst kolektiva „Borba za autonomni prostor“
Podrška: Fondacija za otvoreno društvo
Predavanje Marka Kostanića (Centar za radničke studije), "Umjetnička proizvodnja- političke kontradikcije, implikacije i potencijali" / Petak, 28. 9; 17h
Pri raspravama o političnosti umjetnosti i funkciji i mjestu umjetnosti unutar društvene reprodukcije uvijek je nužno analitički i historijski naglasiti činjenicu uspostave autonomije umjetnosti kao društvene institucije. Koliko god se činilo da se radi o općepoznatom, banalnom, historijskom evidentiranju, zaborav artikulacije svih društvenih implikacija tog novuma u društvenoj podjeli rada, analitički je propust analogan (ali i historijski paralelan) zaboravu događaja prvobitne akumulacije u političko-ekonomskim analizama. Formiranje epistemološkog okvira sagledavanja društvene funkcije i uloge umjetnosti na uvidu da one nisu niti ahistorijske, niti ireverzibilne, već ishod konkretnih društvenih procesa, otvara prostor za argumentacijske linije neopterećene balastom hegemonijskih borbi unutar umjetničkog polja. Kroz tretman ideološke funkcije i financijskih aranžmana suvremene umjetnosti, ili preciznije onog njenog aspekta koje se profilirao nes(p)retnim terminom nezavisna kultura, u tranzicijskom periodu, pokušat ćemo u izlaganju detektirati produktivna uporišta za političku i institucionalnu artikulaciju radnika i radnica u toj oblasti kulturno-umjetničkog sektora. Uz navođenje primjera iz nekih drugih historijskih perioda postaviti pitanje - koja bi bila njihova funkcija u širem lijevom frontu? I što bi to značilo za pitanje društvene podjele rada?
