17. januar u 20h




"Često mi za nešto što napišem kažu da sam preterala, da bi ih koliko sutra naša svakodnevica demantovala, u novinama osvanu triput luđe stvari od mojih izmišljotina", kaže Mirjana Đurđević, autorka najpopularnije (ako ne i jedine) detektivke u srpskoj prozi, Prljave inspektorke Harijete.

Duhoviti, ironični i gotovo uvek kritički obojeni, romani ove autorke nastali su kao "alergijska reakcija na život", oni svedoče o "podnošljivoj teškoći preživljavanja" u Srbiji ovde i danas. Pod uticajem frustrirajućeg iskustva sa domaćim obrazovnim sistemom, profesorka Visoke građevinsko-geodetske škole napisala je svoj prvi roman: satirične memoare "Čas anatomije na Građevinskom fakultetu" (2001). Usledila je "ljupka beogradska ljubavna priča iz oblasti nevladinog kriminala", ironično nazvana "Treći sektor ili sama žena u tranziciji", a potom i "Ubistvo u Akademiji nauka", podstaknuto "neizdrživom potrebom pisca da nekoga ubije". Tajnim službama i haškim beguncima pozabavila se u "Prvom, drugom, trećem čoveku", a lekarskom mafijom u knjizi "Čim preživim ovaj roman". Tu su i "Čuvari svetinje", istorijska izmotacija na temu Miroslavljevog jevanđelja, te burlesni pogled na religiozno osvešćenu srpsku dijasporu, "Parking svetog Savatija".

Do stilskog i tematskog zaokreta dolazi sa romanom "Kaja, Beograd i dobri Amerikanac", za koji je 2009. dobila regionalnu književnu nagradu "Meša Selimović", o čemu je odlučivao petočlani žiri na čelu s Miljenkom Jergovićem. Na ovu blago satiričnu, gotovo pa bajkovitu priču iz multi-kulturalnog međuratnog Beograda se naslanja i najnovije delo Mirjane Đurđević, "Bremasoni" (Laguna, 2011), duhovita priča o ženskoj masonskoj loži u Beogradu između dva rata.

U pratećem programu: dokumentarci o masonima i prigodna muzika.

Moderatorka: Tijana Spasić