Danilo Brakočević iz Srbije proglašen je za pobednika trećeg izdanja takmičenja AURORA i dobitnik je Nagrade grada Bidgošča za najbolji dramski tekst za dramu „Otpornost kaljenog stakla“. Nagrada grada Bidgošča za dramski tekst AURORA dodeljuje se od 2021. godine za izuzetne savremene drame. Takmičenje je otvoreno za pisce i spisateljice iz zemalja Centralne i Istočne Evrope, sa Balkana, iz kavkaske oblasti i Centralne Azije. Na ovogodišnje takmičenje pristiglo je 257 tekstova autorki i autora iz 17 zemalja.

U prvoj fazi takmičenja žiri je izdvojio pet finalnih tekstova koji su, u formi javnih čitanja, bili predstavljeni tokom Festivala: Ifigenija Joane Bednarčik iz Poljske, Otpornost kaljenog stakla Danila Brakočevića iz Srbije, Red nameštenih kreveta. Partitura vertikalnog upitnika Lene Lagušonkove iz Ukrajine, Rigor Mortis Malgorzate Maćijevske iz Poljske i Nestajanje Tomislava Zajeca iz Hrvatske.
 
O pobedniku AURORE odlučivala je komisija kojom je predsedavao jedan od najpromitentnijih evropskih pozorišnih i operskih reditelja – Krištof Varlikovski, a članice i članovi bili su Davit Gabunia, priznati gruzijski pisac i prevodilac, Julia Holevinska, poljska dramska spisateljica, zamenica direktora Poljskog teatra u Bidgošču, zatim Karolin Loš, dramaturškinja pozorišta Šaušpilhaus iz Štutgarta i Agnješka Ljubomira Pjotrovska, prevoditeljka dramskih tekstova sa ruskog i ukrajinskog jezika, članica Odbora sekcije C Udruženja pisaca ZAiKS.
 
U govoru prilikom dodele nagrade Danilu Brakočeviću, Varlikovski je rekao: „Ono što posebno cenimo u drami Danila Brakočevića jeste suočavanje ličnih priča i političke istorije Evrope. Ona govori o iskustvima dvoje mladih ljudi koji iz Beograda odlaze u Bergen (Norveška), koji lutaju u potrazi za novim svetovima. Drama je preplavljena likovima koji su prevodioci različitih svetova, u konstantnom bekstvu i vraćanju svojim korenima, bilo da dolaze iz Južne ili Severne Evrope, Azije ili Afrike. U „Otpornosti kaljenog stakla“ Danilo Brakočević spretno kreira prelaz od britkog humora do neočekivanih, tragičnih dubina koje donose preokreti dramskog zapleta. Tekstom je prikazana generacija mladih ljudi u potrazi za novim identitetima, divno izgubljenim u kompleksnosti savremenog sveta. Danilo piše o velikim ličnim tragedijama na čist, suštinski način, preciznošću pažljivo biranih reči. Ovo je izvanredan, svež i jasan novi glas koji moramo slušati.“
 
U prethodna dva izadnja takmičenja AURORA u finalu su se takođe našle autorke iz Srbije – 2021. godine Tijana Grumić sa dramom Nikad nisam videla zvezde, za koju je osvojila Specijalnu nagradu, i 2022. godine Staša Bajac sa dramom Ova će biti ista. Tada su glavne nagrade takmičenja AURORA osvojili Mikita Ilinčik, pisac i reditelj iz Belorusije (2021, za dramu Mračna soba) i rumunska dramska spisateljica Elize Vilk (2022, za dramu Nestajanje).
 
Danilo Brakočević je audio-vizuelni umetnik i pisac iz Beograda. Osnovne i master studije glume završio je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, nakon čega je godinu dana proveo u Norveškoj na studijama pozorišta u edukaciji i godinu dana na studijama interkulturalne komunikacije na Šangajskoj pozorišnoj akademiji. Pored glume, bavi se pisanjem filmskih kritika za Filmoskopiju, razvijanjem pozorišta za decu i mlade, kao i pisanjem drama, poezije i proze. Knjigu kratkih formi Sitnice objavio je 2022. godine.  
 
Nagrada AURORA osnovana je 2021. godine od strane Poljskog teatra u Bidgošču, u okviru 20. izdanja festivala Prapremijera. Cilj pokretača bio je da stvore platformu za međunarodne pozorišne umetnike koja bi ih podržala i okupila oko ideje novog i savremenog dramskog pisanja, kao i novih pogleda na svet kroz tekstove koji refelektuju i produbljuju znanja o različitim kulturama.

Sa jedne strane, Aurora je simbol Aurore Borealis, zore i obnove, dok je sa druge strane simbol promene – ideji bliskoj Poljskom teatru u Bidgošču. Zemlje AURORE povezuje pre svega zajednička istorija, ali i ekonomsko i emancipatorsko iskustvo. Sličnosti u političkim i društvenim transformacijama pružaju priliku za razvoj novog jezika, načina pripovedanja i estetika koje, na raznolik i sveobuhvatan način, mogu postati važan glas u izgradnji identiteta regiona. Danas „Istok“ u najširem smislu predstavlja područje na kom se proces dekolonizacije, promena perspektive i percepcije odvija na jasan i višeznačan način. Nacionalne razine, tradicije, često međusobno isključive ideje, pitanja o ljudskom stanju, o nacionalnosti i pripadnosti, istorijska i društvena istina i dalje su živi i postaju tema za pozorišne umetnike, a posebno dramske pisce i spisateljice.

Dijalog i razmena iskustava – uključujući one savemene i najbolnije, ali i one koje nisu još postale predmet diskursa – doprinose izgradnji zajednice i sagledavanju globalne promene.

Foto Łukasz Kulpa

<<  April 2024  >>
 po  ut  sr  če  pe  su  ne 
     

Putopisi, Intervjui..