Utorak 17.03. u 20:00, Klub Magistrala DKSG - Predstavljanje knjige Dobrivoja Stanojevića BEŽANJE OD SMRTI (Miodrag Bulatović–stil i književna demonologija) - Nekada literarna zvezda, danas retko pominjan, preveden na preko trideset jezika, Bulatović je prvu zbirku priča Đavoli dolaze objavio 1955.
U prozi Vuk i zvono, Crveni petao leti prema nebu, Heroj na magarcu, Rat je bio bolji, drami Godo je došao, Ljudi sa četiri prsta (1975. NIN-ova nagrada), Peti prst i Gullo Gullo opisivao je ljude s društvene margine. Njegova slika sveta je morbidna, a likovi su karnevalski, u isti mah groteskni i tragični.
Dobrivoje Stanojević (Lipe, Smederevo, 1958), doktor filoloških nauka, profesor na Katedri za novinarstvo i komunikologiju Fakulteta političkih nauka u Beogradu, bio je urednik Književne tribine Doma kulture Studentski grad, umetnički direktor Smederevske pesničke jeseni. Knjige: Forma ili ne o ljubavi, Retorika “Zlatnog runa”, Mediji i načela dijaloga, Retorika poezije..., Antologija srpske poezije do II sv. rata, Antologija savremene srpske poezije „Poezija i poslednji dani“. Dobio je 2012. nagradu za književnu kritiku Milan Bogdanović.
“Ne znam sjeća li se još tko jednog pisca, zvao se Miodrag Bulatović (1930–1991), koji je šezdesetih godina prošloga stoljeća žario i palio na književnim terenima nekadašnje Jugoslavije, ali i diljem svijeta, preveden je na tridesetak jezika, knjige su mu izlazile na krajnjim točkama zemaljske kugle; u Japanu je, primjerice, njegov roman Crveni petao leti prema nebu imao tiražu od pedeset tisuća primjeraka (…) U Cape Townu (Južnoafrička Republika) roman Crveni petao leti prema nebu objavljen je 1963; doživio je tri izdanja, a u Istanbulu je 1966. bio šest tjedana na prvome mjestu najčitanijih stranih knjiga (...) Godinu dana proveo je u Parizu vodeći gotovo dvostruki život – noću na dnu, u podzemlju, s kriminalcima, prostitutkama, političkim emigrantima; danju pak u otmjenim kavanama, s novinarima, piscima, urednicima i knjižarima, ili na tulumima i dernecima na koje je upadao nepozvan (...) O njemu se u tim dosadnim krugovima pričalo jer je donio nešto brutalno i luđačko, uvijek na rubu skandala, sablažnjavao je dame svojim erotskim podvizima; od njega se bježalo, a istodobno prisluškivalo što taj demon govori; bio je drukčiji, neumoran u svome makabričnom zavođenju, duhovit i jezovit, od refleksa i izrazitog talenta za ruganje (...) Za svoj uspjeh Bule je sve sam učinio, imajući protiv sebe državu i komunistički režim, kao što je za svoj pad također sve sam učinio, rušeći samoga sebe posljednjih petnaestak godina svog života...”