Ki  je electro pop bend iz Kumanova, Makedonija. Nastaje početkom 2015. godine, nakon fisije benda Epten. Krajem 2015. fundament benda, koji sacinjavaju: Milos Kraljevski (bubanj) , Andrej Dimkovski (bas gitara) i Aleksandar Kraljevski (vokal/gitara), prikljucuju se Stefan Ilievski (keybords&synth) i Marko Nikolovski (dj, elctronica, samples) iz Amsterdama koji pod imenom ME.N.U beleži velike uspehe na amsterdamskoj i evropskoj electro sceni. Nesvakidašnji zvuk, eksperimentiranje i igranje sa muzickim stilovima i podžanrovima, praćen autentičnim tekstovima, je glavna karakteristika ovog novog benda  koji ima šire ciljeve.

Milos Kraljevski, bubnjar, rođen je 1988. godine u Kumanovu, Makedonija. Srednju muzičku školu završio je na odseku udarnih instrumenata, a zatim i Muzičku akademiju u Skoplju, u klasi profesorke Mojce Sedeu. Jos za vreme studiranja ucesctvovao je na državnim i međunardnim takmičenjima i  osvajio više nagrada. Bubnjar je u bendu Ki od samog osnivanja, a takođ i član pratećecg benda Tamare Tosevske , poznate makedonske pevačice. Osim karijere bubnjara, poslednjih 7 godina profesionalno se bavi produkcijom u vlastitom studiju MM production. Kao producent, može da se pohvali saradnjom sa bandovima iz Švedske, Hrvatske, Srbije, Amerike, Grčke i normalno Makedonije.


Koliko dugo postoji bend, a koliko se ti baviš muzikom, odnosno bubnjevima?

Milos Kraljevski: Za koji dan slavimo drugi rođendan benda Ki. Profesionalno sam počeo da se bavim bubnjevima 2012 godine. Imao sam privatnog profesora i još od tada sam imao susret sa notama. Kasnije sam upisao srednju muzičku školu u Skoplju na odseku za udarne instrumente, zatim i muzičku akademiju, naravno opet smer za udarne instrumente na kojoj sam i steko diplomu diplomiranog perkusioniste.

Kada se javila prva želja za bubnjevima? Kada si počeo?

Milos Kraljevski: Za 6. rođendan dobio sam na poklon elektrićnu gitaru, koju je napravio nas porodični prijatelj, Branko Radulovic, umetnik koji je na prostorima bivše Jugoslavije  i šire poznat po svojim ručno izrađenim gitarama. Ova gitara bila je specijalno dizajnirana za mene, odnosno prilagođena mom dečijem rastu i konstituciji. Kad sam otišao kući i uključio je u pojačalo, počeo sam da lupam po njoj i u istom trenutku sam shvatio da sam dobio najbolji poklon upravo zato jer sam otkrio moju strast i ljubav, a to je – Bubanj . Inače, želja mojih roditelja je bila da ja sviram gitaru, a moj stariji brat klavijature. Međutim, ljubav prema bubnju je pobedila, tako da sam ja dobio bubanj a brat je preuzeo prekrasnu gitaru i danas je odličan gitarista.

Zašto bubnjevi?

- Kad sviram bubanj za mene nema ni prošlosti niti budućnosti. Jednostavno živim i postojim samo u tom trenutku i to je fascinantan, neprocenjivo uzvišen osećaj koji se ni sa čim ne može upoređivati. Najboljii i najproduktivniji način da potrošim svoju energiju. Jednostavno moj temperament je takav da kad bih svirao klavijaturu ili gitaru morao bih da ih polomim u sred nastupa

Koji je žanr muzike dominirao na početku za tebe lično?

- Techno, Kraft-rock, Electro, Minimal. Svaki žanr koji nije imao bubnjara (smeh).

Kako sada definišeš pravac benda Ki?

- Po tom pitanju se u bendu bas mimoilazimo,  jer svaki član benda ima neko svoje gledište po pitanju pravca benda. Ako baš moram da definišem, možda bi pravac muzike deifinisao, kao neki electro-pop, indie pop.

Ko je na vas imao najviše uticaja privatno, a ko sa svetske ili domaće scene i zašto?

- Privatno na žalost, ili na svu sreću niko (smeh). Sa svetske muzičke scene to su Kraftwerk, Depeche Mode, Muse, Porcupone tree, Nick Cave… Nemam neki posebni razlog. To su bendovi koji su me gurnuli u svet muzike i zbog njih sam ovde gde jesam.

Sigurno imate pregršt nastupa iza sebe, nevedite nam neke koji su vam ostali u sećanju i zašto?

- Svaki nastup je priča za sebe i svaki nastup ima svoju spceficnost i nešto po čemu ćemo ga pamtiti. To je možda naša najveća sreća,  jer nam je jako zabavano i uvek se dogodi nešto vredno prepričavanja. Kad bi morali da izdvojimo neki nastup onda to bi za sigurno bio Demofest, jer je to bio nas prvi nastup. Tamo smo shvatili koliko je sati sa svih aspekata. Po prvi put smo svirali naš materijal pred publikom i prve reakcije za vreme i nakon našeg nastupa je nešto što ćemo zauvek nositi u nama. Nismo imali neka velika očekivanja, a probudili smo se sa super kritikama od strane balkanskih portala koji su izdvojili naš nastup kao jedan od zapaženijih. Onda je tu svkako nastup i pobeda na Gitarijadi u Zaječaru, koja možda nema istu težinu kao nekada,  ali je svakako čast biti deo njene istorije. Ipak je to najstariji Festival u Evropi, sto dosta govori i o progresivnosti ideja ljudi koji žive na ovom prostoru.

Sa kime ste imali prilike da sarađujete,  ili  zajedno nastupite?

- Za sada nemamo ostvareno nikakvu muzičku saradnju. Mozda će je sutra biti, ko zna. Za sad sarađujemo i nastupamo sami sa sobom. Nema većeg užitka od toga (smeh).

Šta ste do sada uradili što se izdanja tiče?

- Imamo 3 objavljena singla Grad, Kristalen krug i Buda. Album, EP,  neka ga nazovu kako god žele je gotov, ali ne žurimo sa objavljivanjem. Nismo jedan od onih bendova kojima je bitno koliko su ploča, ili pesama objavili. Želimo dati naš maksimum u zadatom momentu i ne vodimo previše računa o brojkama.

Učestvovali ste na Demofestu, između ostalog  pobedili na najdugovečnijoj rock manifestaciji možda u svetu, a to je Gitarijada, onda pre bukvalno nekog vremena i na još jednom tradicionalnom i značajnom festivalu u Subotici… Kakav je osećaj?

- Svako ima svoj put ka cilju. Gladni smo bine, a ne trofeja. Uvek krenomo sa idejom da se dobro provedemo, da upoznamo nove ljude, gradove, nova lica, priče… Uživamo putaovati i svirati. Užitak koji osećamo za vreme i nakon nastupa je nešto neprocenjlivo.

Nevezano za bend Ki, spominjao si i bubnajrsku trupu čiji si član, reci nam nešto više o tome?

- To je perkusionisticka grupa koja je bila sastavljena od studenata muzičke akademije u Skoplju od strane Mojce Sedeu, profesorke na odseku udarnih instrumenata na fakultetu u Skoplju. Trupa je bila jako atraktivna i interesantna i pobeđivala je na skoro svim takmičenja kako domaćim, tako i internacionalnim. Svirali smo na brojnim festivalima i nastupima i mogu neskromno reći da smo svuda definitivno odushevljavali publiku.

Kada sam vas gledala na Demofestu, imali ste momenat sa perkusijama, odnosno u jednom trenutku su svi bili za perkusijama, da li to možemo očekivati i na Drum Dum Festu?

- Potrudicemo se da pružimo super energiju publici koja ce biti tamo. Nadamo se da će publika uživati u našem nastupu i da ćemo poneti super impresije sa ovogodišnjeg Drum Dum Festa.
   
Šta publika može da očekuje na Drum Dum festivaliu, s obzirom na to da su sve oči ovoga puta uprte u tebe, u bubnjara?

- To će saznati svako ko dođe 14. jula u Leskovac na Drum Dum Festival!

<<  Mart 2024  >>
 po  ut  sr  če  pe  su  ne 
    

Putopisi, Intervjui..