Slobodna Zona vam predstavlja film Taksi Džafara Panahija, koji je osvojio nagradu Zlatni medved na filmskom festivalu u Berlinu početkom ove godine. Taksista po imenu gospodin Panahi, kako mu se u filmu obraćaju njegovi putnici, krstari u žutom taksiju ulicama Teherana.

 

 

Njegov „uređaj protiv lopova“ pričvršćen na komandnu tablu automobila, u stvari je (skrivena) kamera koja kao u ispovedaonici beleži fragmente života taksiste i njegovih saputnika. Njegov pravi identitet brzo otkriva jedan od saputnika - taksista je Džafar Panahi, proslavljeni filmski reditelj kome je država Iran zabranila da režira, piše scenarija, daje intervjue sve do 2030. godine.


Čitav niz apsurdnih i često humorističnih situacija, u koje vozač i putnici dovode jedni druge, pričaju priču o savremenom iranskom društvu, iz ljudske, humane perspektive. Ima tu referenci na ranije Panahijeve filmove, na njegove filmske kolege i uzore, u taksiju su duhom i Kjarostami i Skorseze. Ne napuštajući unutrašnjost automobila, koji je u isto vreme i metafora izolacije u kojoj se već godinama nalazi i prostor igre i slobode, Panahi sa svojim putnicima i putnicama preispituje granice uticaja filma kao medijuma. Da li su kamere tu da bi nas (drugi) posmatrali ili da bismo mi posmatrali i naučili da razumemo svet? Šta nas određuje kao stvaraoce i ko postavlja granice lične i umetničke slobode?


Ovo nije film ogorčenog čoveka bez nade, naprotiv. Taksi pulsira životom i mami osmeh - najsubverzivniji od svih načina borbe protiv represije i nepravde. Taj osmeh dolazi od nesalomive vere u ljude gde god se oni nalazili - ljude, koji imaju potrebu da stvaraju filmove i da ih gledaju, koji veruju i ulažu svoje vreme, emocije i najdublja životna uverenja u nešto tako neuhvatljivo i krhko kao što je iluzija zasnovana na nesavršenosti ljudskog oka.


Daren Aronofski je kao predsednik internacionalnog žirija 65. Berlinala u obrazloženju nagrade Zlatni medved za film Taksi, dao možda jedan od najboljih opisa ovog malog-velikog filma: „Film Džafara Panahija Taksi je izjava ljubavi filmskoj umetnosti, svojoj zajednici, svojoj zemlji i svojoj publici“. Hana Seidi, jedna od akterki nagradjenog filma, primila je nagradu u ime autora, kome je zabranjen odlazak u inostranstvo takođe na 20 godina.


Sa jednim od njegovih najznačajnijih filmova Ovo nije film, prokrijumčarenim iz Irana na USB stiku sakrivenim u kolaču, Slobodna zona je svečano otvorena 2011. godine.

 

Trejler: OVDE 


Vidimo se u Slobodnoj Zoni!

<<  Septembar 2024  >>
 po  ut  sr  če  pe  su  ne 
      
      

Putopisi, Intervjui..