ZA MESEC NEZAVISNE SCENE U BITEF TEATRU 15. januara u 20h, Udruženje Putujući glumac odigraće predstavu IZA ZATVORENIH VRATA Jean Paul Sartra. U delu se mogu videti neke od glavnih odrednica egzistencijalizma, poput činjenice da je čovel ukupnost svojih činova te da je odgovoran za ono što jeste i za svoje postupke, što je popraćeno osecajima  nesigurnosti,teskobe, straha, poraženosti i nemoćnosti te nemirom i doživljajem apsurdnosti. “Iza zatvorenih vrata” je drama u jednom činu u kojoj pratimo troje likova koji su zatvoreni u sobi u Paklu. Oni ubrzo shvataju da ništa nije slučajnost i da su tu kako bi mučili jedni druge.

U početku odbijaju priznati svoje grehe zbog kojih su zaslužili mesto u Paklu, ali naposletku posustaju misleći da će ih to spasiti. Na kraju shvataju da se nalaze u apsurdnoj situaciji iz koje nema izlaza jer su nekada imali slobodu izbora i sad moraju odgovarati za postupke koje su odabrali.

Neki se, poput Garsena, ne mogu suočiti s takvom odgovornošću pa je prebacuje na druge, želeći da oni odluče umesto njega. Zbog toga dopušta da ga Ines osuđuje i definira. Na sličan način se ponaša i Estelle, kojoj je  bitno mišljenje drugih pa ne može živeti bez ogledala. Smatra da, ako ne vidi svoj odraz u ogledalu, ne postoji jer ne može znati kako je drugi percipiraju. Pristaje da joj Ines glumi ogledalo, ali to završava time da prepušta da je ona definira, slepo prihvatajuci njene primedbe Ines smatra kako je njena uloga osudjivati druge ljude i ne može podneti tuđi pogled, smatrajući da joj time oduzimaju njenu ulogu. Optužuje Garsena da joj je “ukrao lice” jer time gubi osecaj vlasti nad drugima.

Ines je jedina koja je spremna prihvatiti odgovornost za svoje postupke, pomirivši se sa svojom prošlošću i prihvatajuci samo ono što se događa u sadašnjosti, iako se nalazi u paklu. Po tome se razlikuje od Garsena i Estelle koji se ne mogu pomiriti s trenutnom situacijom te se stalno vraćaju prošlosti, promatrajući svoje bližnje iz Pakla. Ako se uzme u obzir filozofija egzistencijalizma, prema kojoj moramo biti svesni svojeg postojanja i svojih postupaka za koje treba preuzeti odgovornost, kako bismo stvorili svoju esenciju, Ines je jedini lik koji to živi.

Sartre predstavlja Pakao kao sobu u kojoj je stalno vruće, ali nema fizičkog mučenja, nego zatvorenici služe kao mučitelji jedni drugima prisiljavajući jedno drugo da se suoče sa svojim najgorim strahovima. Zbog toga Garsen zaključuje da su Pakao drugi ljudi.
 
Šta se dešava kada se vrata zatvore? Znamo li upopšte ljude sa kojima provodimo život? Ko smo mi? Ko su oni? Lica šizofrenije? Predstava koja ledi krv u žilama, izaziva provokaciju kod gledaoca, soli um i blati ego

Režija: Milan Kovacević
Igraju: Aleksandar Lazić, Jelica Kovacević, Jelena Velkovski
Scenografija i kostim: Aleksandra Kovacević
 
Trajanje: 1h 10’
 
Osvrt / 1957. Mira Trailović - Komad je u prevodu Milenka Šuvakovića i režiji Mire Trailović, kod nas izveden  prvi put u zgradi Borbe  24.1.1957. Scenograf je bio Dušan Ristić, kostime je osmislila Mira Glišić. Glumili su: Marijan Lovrić (Žozef Garsen), Marija Crnobori (Ines Serano), Olga Spiridonović (Estela Rigo), Karlo Bulić, Milorad Samardžić, Marijan Lovrić, Milutin Butković, Toto Zendenski, Vladimir Popović, Aleksandar Stojković (Portir), Branko Pleša.

<<  Mart 2020  >>
 po  ut  sr  če  pe  su  ne 
        1
  2  3  4  5  6  7  8
  9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031     

Putopisi, Intervjui..